Većina uvrštenih filmaša poput Rithyja Panha, Moufide Tlatli, Jie Zhang-kea i Lucrecie Martel prometnuli su se u ultimativne autorske zvijezde, bez kojih ne može proteći nijedan filmski festival koji drži do sebe




Slika kakvu percipira veliki kineski filmaš Jia Zhang-ke u Svijetu može stati na junakov dlan u obliku SMS poruke ili se može digitalno uvećati do nevjerojatnih dimenzija. U takvim 'integriranim' sistemima komunikacije i njihovim 'patuljastim vizijama', jedna talijanska telefonska kompanija osigurala je svojim korisnicima pravo da umjesto odlaska u kino 'uživaju' u projekciji Pollackove Prevoditeljice na ekranima mobitela. U oba filma, njihovi protagonisti imaju svijet na dlanu. Zhang-keovi provincijalci rade kao čuvari i hostese u zabavnome parku s maketama znamenitih svjetskih atrakcija poput Big Bena, Twinsa i Taj Mahala. A Pollackova heroina vrsna je prevoditeljica u sjedištu Organizacije ujedinjenih naroda i također se zatekla u svijetu u malom, samo što makete zamjenjuju svjetski moćnici i njihovi uniformirani govori na zasjedanju Opće skupštine. No, dok Zhang-ke i Pollack smanjuju i osluškuju svijet (makete, slušalice) ili ga uvećavaju putem animiranih verzija SMS poruka i prevoditeljičina izlaska iz pretijesne kabine, oni istodobno multipliciraju junakove iluzije i frustracije.



I retrospektiva kojom se obilježava dvadeseta obljetnica respektabilne fondacije 'Fonds Sud Cinema' uz čiju je pomoć svoje filmove snimilo čak 260 režisera iz 69 država, također funkcionira kao neka vrsta (Trećeg) svijeta u malom. Samo što nam taj svijet na svu sreću nije dostupan posredovanjem mobitela, nego na filmskom platnu. A umjesto skupštinskih govornika, na platnu će 'zasjedati' predstavnici Maroka, Argentine, Senegala, Tadžikistana, Kambodže, Tunisa, Libanona, Kine i Južnoafričke Republike, koji nam imaju puno toga reći. Devet filmova iz devet različitih kinematografija. Većina filmova otpada na zemlje Magreba, koje su već fascinirale i brojne strance, poput Techinea (Loin) i Gatlifa (Exils). No, sada ih imamo prilike upoznati pomoću njihovih kućnih sineasta, za što je ponajviše zaslužna predsjednica fondacijske izborne komisije, Tunižanka Moufida Tlatli, koja stoji iza odabira filmova uvrštenih u ciklus (jednog od njih je i sama potpisala). No, Magreb ovdje nije nikakav klišeizirani etnički prostor skrojen po world-cinema parametrima. Neistraženi urbani krajolici sada postaju epicentri filmske naracije, ali i mjesta od kojih njihove priče polaze i na koja se vraćaju.


No, ciklus je istodobno i neka vrsta potrage za izgubljenim vremenom, jer nas vraća autorovim korijenima. Većina uvrštenih filmaša poput Rithyja Panha, Moufide Tlatli, Jie Zhang-kea i Lucrecie Martel prometnuli su se u ultimativne autorske zvijezde, bez kojih ne može proteći nijedan filmski festival koji drži do sebe. No, fondacija ih je prepoznala kao autore koji obećavaju. A to su dokazali u svojim kasnijim radovima. Tako Panhovi Les gens de la riziére posjeduju istu autorsku zrelost kao i njegovo najnovije remek-djelo Les artistes du théâtre brulé prikazano lani u Cannesu. Zhang-keov transfer u Peking (The World) nije ništa inferiorniji u odnosu na njegovu 'provincijsku' fazu (Peron). A ni nedavni iskorak Lucrecie Martel iz Močvare u nešto toplije kupke (šifra: La nińa santa) nije ništa lošiji. Jer, njihov je autorski svijet naprosto prevelik da bi stao na ekran mobitela. (Dragan Rubeša)





O Fonds sud cinema:



Obilježavajući dvadesetu obljetnicu fondacije Fonds sud cinema po svjetskim kinima putuje reprezentativna retrospektiva devet filmova, a u veljači zaustavlja se i u Hrvatskoj.

Fonds sud cinema od 1984. godine pomaže filmsku produkciju u državama Afrike, Azije i Latinske Amerike. U koprodukcijama više od 320 dugometražnih filmova fondacija je ostavila dubok trag u međunarodnoj filmskoj industriji i omogućila nastanak filmova koji bi zbog teških produkcijskih uvjeta (ili cenzure državnog aparata) vrlo teško stigli na velika platna.Godišnji budžet fondacije iznosi 2,500.000,00 eura i u dva desetljeća rada u filmsku produkciju uloženo je više od 40.000.000,00 eura. Uz pomoć Fonds sud cinema filmove je snimilo 260 režisera iz 69 država. Fondacija je postala simbol kvalitete i dobro je znana autorima iz zapostavljenih država, a svoj ugled postigla je među producentima, distributerima te na festivalima diljem svijeta.

Ideja kulturne raznolikosti kojoj Francuska pridaje veliki značaj je kroz aktivnosti fondacije dobila opipljivu i stvarnu realnost.

Devet filmova retrospektive koju ćemo vidjeti u kinu Tuškanac izabrala je komisija fondacije Fonds Sud Cinéma u ljeto 2003. godine pod predsjedavanjem Moufide Tlatli. Članovi komisije su raznovrsnim izborom pokušali predstaviti različita zemljopisna područja i razdoblja koja pokriva Fonds sud cinéma.





Izabrana filmografija fondacije:


Adanggaman, Gnoan Roger M'Bala, Obala Bjelokosti, 2000

Adjad, Abolfazi Jalili, Iran, 2003

Aldas, Choymbolyn Jumdaan, Mongolija, 1994

Ali Zaoua prince de la mrue (Ali Zaoua, princ ceste), Nabil Ayouch, Maroko, 2000

Au nom du Christ, Gnoan Roger M'Bala, Obala Bjelokosti, 1993

Bab el shams (The gate od Sun), Aousry Nasrallah, Egipat, 2004

Bal poussiere, Henri Duparc, Obala Bjelokosti, 1998

Beljing za zhong (Beljing Bastards), Zhang Yuan, Kina, 1993

Bejrut Al Garbija (Zapadni Bejrut), Zijad Doueiri, Libanon, 1998

El Bonaerense, Pablo Trapero, Argentina, 2002

Central do Brasil (Glavni kolodvor), Walter Sallers, Brazil, 1997

Cronicle of a Disapperance, Elia Suleiman, Palestina 1996

La Ciénaga (Močvara), Lucrecia Martel, Argentina, 2001

Dong gong, xi gong (Istočna palača, zapadna palača), Zhang Yuan, Kina, 1996

Famillia Rodante, Pablo Trapero, Argentina, 2004

Farishtai pasti rost, Jamshed Usmonov, Tadžikistan, 2002

La Fiebre del loco, Andres Vood, Čile, 2001

Gabbeh, Mohsen Makhmalbaf, Iran, 1995

Genesis, Mrinal Sen, Indija, 1985

Haitian Corner, Raoul Peck, Haiti, 1988

L'Homme sur les quais, Raoul Peck, Haiti, 1993

Hyénes (Hijene), Djibril Diop Mambety, Senegal, 1992

Iskanderija, kaman oue Kaman, Joussef Chahine, Egipat, 1989

Luna Papa (Tata Mjesec), Bakhtyar Khudojnazarov, Tadžikistan, 1999

Madame Brouette, Moussa Sene Absa, Senegal, 2002

Al-massir (Sudbina), Youssef Chahine, Egipat, 1997

Moolaadé, Sembene Ousmane, Senegal, 2004

Naukar Ki Kameez, Mani Kaul, Indija, 1999

Neak sre (Ljudi rižinih polja), Rithy Panh, Kambodža, 1994

Nizhalkkuthu, Adoor Gopalakrishnan, Indija, 2002

Okhotnik, Serik Aprymov, Kazahstan, 2004

La Reina de la Noche, Arturo Ripstein, Meksiko, 1994

Sabriya, Abderrahmane Sissako, Mauritanija, 1997

Samt Elkusur (Tišina palača), Moufida Tlatli, Tunis, 1994

Shijie, Jia Zhang-ke, Kina, 2004

Sjaj u očima, Srđan Karanović, Srbija, 2003

Sud pralad, Apichaptpong Weerasethakul, Tajvan

Tillai, Idrissa Ouedraogo, Burkina Faso, 1989

Yaaba, Idrissa Ouedraogo, Burkina Faso, 1987

Yadon Ilaheyya, Elia Suleiman, Palestina, 2002

Yam Daabo, Idrisa Ouedraogo, Burkina Faso, 1986

Yao a yao yao dao waipo qiao, Zhang Yimou, Kina 1995

Yeelen, Souleymane Cissé, Mali, 1987

Zhantai (Peron), Jia Zhang-ke, Kina, 2001

Zulu Love Letter, Ramadan Suleman, Južna Afrika, 2004



Dodjela pomoći po državama u 20 godina postojanja Fonds Sud Cinéma (izraženo u broju snimljenih filmova, popis nije završen, jer spominje samo najpoznatije države):


Tunis: 24

Argentina: 20

Indija: 19

Kina: 15

Burkina Faso: 14

Maroko: 13

Venecuela: 13

Libanon: 12

Alžir: 11

Čile: 11

Meksiko: 11

Mali: 10

Senegal: 10