Rođen 1957. godine, diplomirao je pravo te je sudjelovao u radu raznih kino klubova. Nakon dvadesetogodišnje suradnje s festivalom u Taormini, 1985. osniva Messina Film Festival. Od 2003. surađuje u organizaciji CostaIblea Film Festivala, a od 2006. Valdarno Cinema Fedic festivala. Bavi se podučavanjem te od 1995. održava filmske seminare i radionice u raznim talijanskim gradovima, a od 2005. predaje film na Sveučilištu u Messini.

Nakon što je snimio dva filma u super 8 formatu i nekoliko videa, 1987. režira dugometražni film La gentilezza del tocco (Nježnost dodira) koji je bio nagrađivan na brojnim međunarodnim festivalima. Godine 1988. zajedno s Ninnijem Bruschettom i Donaldom Ranvaudom u tijeku Festivala u Taormini u neovisnoj produkciji snima film Visioni private (Privatne vizije) koji će biti dovršen dvije godine poslije. Zajedno s Bruschettom potpisuje kazališni komad Il battello degli amanti (Čamac ljubavnika, 1988.) i obradu komada Beniamina Joppola, I carabinieri (Policajci), predstavljen na Orestijadi u Gibellini 1994.

Godine 1995. debitira kao redatelj opere Gaetana Donizettia, Rita ou Le mari battu, nakon koje će uslijediti dvije godine poslije Cavalleria rusticana Pietra Mascagnia i Pagliacci Ruggera Leoncavalla. Godine 1998. postavlja na scenu Normu, a 2003. La sonnambula, opere Vincenza Bellinia. Za sve opere režirao je i dokumentarni video zapis.

Pet godina dijeli Nessuno (Nitko) koji režira 1992. i Cinque giorni di tempesta (Pet olujnih dana) predstavljen na festivalu u Veneciji 1997. te je dobio nagrade u Osaki i Annecyu. Njegov posljednji dugometražni film je Metronotte (Noćni čuvar) iz 2000. Prvi dokumentarac L’implacabile tenente Rossi (Neumoljiv poručnik Rossi), snima 2002. za I diari della Sacher. Dvije godine poslije snima In the Name of the Godfather (U ime Kuma), svjedočanstvo o mjestima na Siciliji gdje je F. F. Coppola snimao film Padrino (Kum).