Finski producent, scenarist i redatelj, režirao je široki dijapazon filmova, od filma ceste i film noira do (post)modernih adaptacija književnih djela, uvijek zadržavajući prepoznatljiv spoj ironije i empatije te smisao za apsurd. Pohađao je filmsku školu u Münchenu, a prije osnivanja producentsko-distribucijske kuće Villealfa (naziv je hommage filmu Alphaville Jean-Luc Godarda) sa starijim bratom Mikom Kaurismakijem, radio je mnoštvo poslova poput poštara, perača suđa, filmskog kritičara... Prvi film koji je izašao iz kuće Villealfa bio je Lažac (Valehtelija, 1981), a režirao ga je Mika, dok je Aki bio koscenarist i glavni glumac (uloga Ville Alfe). Svoj prvi dugometražni igrani film Zločin i kazna (Rikos ja rangaistus) Aki snima 1983. godine, adaptiravši istoimeni roman Dostojevskog. Adaptacijom se poslužio i u djelima Hamlet se okreće biznisu (Hamlet liikemaailmassa, 1987), Boemski život (La vie de boheme, 1992), Juha (1999). Osnivač je Lenjingradskih kauboja (“najgori rock'n'roll bend na svijetu”), a dva filma koja je režirao o njima, ujedno su i njegova međunarodno najpoznatija djela: Lenjingradski kauboji idu u Ameriku (Leningrad Cowboys Go America, 1989) i nastavak Lenjingradski kauboji susreću Mojsija (Leningrad Cowboys Meet Moses, 1994). Snimio je i dokumentarni film, odnosno prikaz njihova koncerta u Helsinkiju s ansamblom Crvene armije Total Balalaika Show (1994). U svojoj “proleterskoj trilogiji” koju čine Sjenke u raju (Varjoja paratiisissa, 1986), Ariel (1988) i Djevojka iz tvornice šibica (Tulitikkutehtaan tyttö, 1990) bavi se problemima radničke klase, a posljednji period njegova stvaralaštva obilježen je “finskom trilogijom”: Plutajući oblaci (Kauas pilvet karkaavat, 1996), Čovjek bez prošlosti (Mies vailla menneisyyttä, 2002) i Svjetla iz sumraka (Laitakaupungin valot, 2006) koji je trenutno njegov posljednji film. U svim svojim filmovima ujedno je i scenarist i producent, a direktor fotografije mu je gotovo uvijek Timo Salminen.



Aki Kaurismäki - filmski.net