Junji Sakamoto

01.10.1954, Sakai, Osaka

 

Director
Japanski redatelj i scenarist, već kao student asistirao je uz redatelje Sogo Ishiija i Kazuyuki Izutsua. Redateljski debut mu je film Odlučujući udarac (Dotsuitarunen, 1989.) koji mu je donio nagradu za najboljeg mladog redatelja na filmskom festivalu u Yokohami. Uslijedili su Ôte (Checkmate, 1991.), akcijski Tokarefu (1994.) koji mu ponovo donosi nagradu za režiju na festivalu u Yokohami, komedija Biriken (1996.), Ranjeni anđeli (Kizu darake no tenshi / An Angel with Many Scars, 1997.), Orokamono: Kizu darake no tenshi (The Goofball, 1998.), Kao (Face, 2000.) koji mu donosi nagradu Japanske akademije za najboljeg redatelja, ali i nagrade za režiju i scenarij u Yokohami. Slijede drama Shin jingi naki tatakai (Another Battle, 2000.), KT (2002.) baziran na stvarnoj priči; komedija Moja kuća (Bokunchi / My House, 2003.), drama Kono yo no sotoe - Club Shinchugun (Out of This World, 2004.), ratna drama Bôkoku no îgisu (2005.), obiteljska drama Buđenje (Tamamoe!, 2007.), Chameleon (2008.) i Yami no kodomotachi (2008.). Godine 2010. snima Zatôichi: The Last o slijepom samuraju, poznatom liku japanskog pisca Kana Shimosawe. Film nije postigao značajniji uspjeh, a Sakamoto potom snima Yukizuri no machi (Strangers in the City, 2010.) i Ooshikamura soudouki (Someday, 2011.).

Filmografija


Vezani tekstovi

Ljubavna pisma iz japanske izmaglice

Filmovi redatelja

Odlučujući udarac

(Dotsuitaru nen, 1989)

Režija: Junji Sakamoto
FOTOGRAFIJA: Norimichi Kasamatsu
Sadržaj:

Hvaljeni prvijenac jednoga od vodećih japanskih neovisnih redatelja i prvi u nizu njegovih filmova o neprilagođenim, nasilnim likovima. Boksač Eiji Adachi (Hidekazu Akai) u meču protiv Eagle Tomode (Masaharu Owada) gubi naslov prvaka, biva teško povrijeđen te se povlači. Otvara svoju dvoranu, zapošljava bivšeg prvaka kao trenera, ali mnogi boksači ne pristaju na Adachijeve nasilne metode. Adachi odluči vratiti se u ring pod svaku cijenu…

boja, 110 minuta

Biriken

(Billiken, 1996)

Režija: Junji Sakamoto
FOTOGRAFIJA: Norimichi Kasamatsu
Sadržaj:

Glavni junak ovog filma je duh nekada veoma popularnoga drvenoga kipića zvanoga Billiken. Riječ je o prikazu malog božanstva šiljaste glave, debela trbuha i karakteristična osmijeha. Kada kovčeg u kojem se kipić nalazi biva razbijen, duh Billikena odjednom biva oslobođen. Pokušava ispuniti želje svih koji su mu se molili, no kako to radi na svoj specifičan način, ne uspijeva uvijek.

35 mm, boja, 100 min

Moja kuća

(Bokunchi, 2002)

Režija: Junji Sakamoto
FOTOGRAFIJA: Norimichi Kasamatsu
Sadržaj:

Sedmogodišnji Nita i njegov stariji brat Ita žive u ekscentričnom ribarskom selu. Otac ih je davno napustio, a majka posljednjih šest mjeseci izbiva s otoka, no dječaci se snalaze sami uživajući u lutanjima po selu i druženjima s raznolikim stanovnicima. Kada im se s putovanja vrati majka u društvu polusestre, njihova će se svakodnevica polako izmijeniti.

35mm, boja, 115min

Ranjeni anđeli

(Kizu darake no tenshi, 1997.)

Režija: Junji Sakamoto
FOTOGRAFIJA: Norimichi Kasamatsu
Sadržaj:

Mitsuru Kida vodi malu detektivsku agenciju pokraj Tokija, a u radu mu povremeno pomaže prijatelj Hisashi. Njih dvojica se posvađaju te Mitsuru odluči napustiti grad. Taman u to vrijeme dobiva zadatak koji ga odvodi u napuštenu zgradu gdje pronalazi mafijaša na samrti. Sažalivši se, obećava mu da će njegova sina odvesti njegovoj bivšoj supruzi.

boja, 35mm, 118 min

Buđenje

(Tamamoe!, 2006.)

Režija: Junji Sakamoto
FOTOGRAFIJA: Ryo Otsuka
Sadržaj:

Tri godine nakon odlaska u mirovinu, Toshikin suprug umire od srčanog udara. Pripremajući sve za sprovod, njezina obitelj se okuplja: kćer Miho i sin Akiyuki sa suprugom koju Toshiko prvi puta upoznaje jer par živi Kaliforniji. Igrom slučaja, Toshiko saznaje da je njen suprug imao aferu sa starijom ženom kojoj je odlazio svakoga četvrtka govoreći joj da ide na tečaj kuhanja.

boja, 35mm, 125 min

Izvan ovog svijeta

(Kono yo no sotoe – Club Shinchugun, 2004.)

Režija: Junji Sakamoto
FOTOGRAFIJA: Norimichi Kasamatsu
Sadržaj:

Jazz, glazba koja je u Japanu za vrijeme Drugog svjetskog rata bila zabranjena kao neprijateljska glazba, nakon rata tijekom američke okupacije odjednom doživljava procvat. Peteročlani sastav japanskih glazbenika The Lucky Strikers svira jazz u američkom vojnom klubu. Svaki od njih skriva osobnu i glazbenu priču. Isto tako i vlasnik kluba Jim koji je nedavno izgubio sina Dannya zbog čega vrijedi nepisano pravilo da se pjesma Danny Boy nikad ne izvodi.

35 mm, boja, 123 min
Vidi cijeli program