Pohađao glumačku školu u Zagrebu i započeo studij filozofije. S kolegama iz zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta pridružio se 1943. partizanima, gdje je osnovao Centralnu kazališnu družinu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) i napisao jedini cjelovečernji partizanski igrokaz Pobjeda nije mramor. Nakon završetka rata neko je vrijeme bio umjetnički direktor Jadran filma, a zatim studirao filmsku režiju u Pragu; sredinom pedesetih godina bio je prvi direktor Zagreb filma. Režirao je više od dvadeset dokumentarnih filmova, među kojima se posebno izdvajaju kratkometražni Plitvička jezera (1956), nagrađen na festivalu u Berlinu, i Turnir kandidata (1959), te dugometražni Zagreb za slobodu (1987). Autor je tri cjelovečernja igrana filma, među kojima je najistaknutija melodrama Pustolov pred vratima (1961, prema istoimenom kazališnom komadu Milana Begovića), jedan od prvih hrvatskih i jugoslavenskih filmova izrazite psihološke orijentacije. Karijeru je završio dvama dokumentarnim filmovima - Mimara (1991) i Zvonici Like (1992).