CAST:
Jean Arthur (Alice Sycamore),
Lionel Barrymore (Martin Vanderhof),
James Stewart (Tony Kirby),
Edward Arnold (Anthony P. Kirby),
Mischa Auer (Kolenkhov)

SCRIPT:
Robert Riskin (based on play nby George S. Kaufman & Moss Hart)

PHOTOGRAPHY:
Joseph Walker

MUSIC:
Dimitri Tiomkin

EDITING:
Gene Havlick

Synopsis:

Stenografistica Alice Sycamore i njezin šef Tony međusobno su zaljubljeni. On je potpredsjednik moćne kompanije čiji je vlasnik njegov pohlepni otac Anthony P. Kirby, koji je kupio sve kuće osim jedne u srednjeklasnoj četvrti gdje želi izgraditi tvornicu streljiva. Ta kuća vlasništvo je Aliceine dobroćudne obitelji pune simpatičnih ekscentrika, kojoj na čelu stoji djed Martin Vanderhof. On i njegova obitelj ne mare za novac i ostale materijalne probitke, prave vrijednosti za njih su prijateljstvo i dobra zabava. Tony zaprosi Alice, ali prije konačnog pristanka ona zatraži da on i njegovi roditelji posjete njezinu obitelj, kako bi shvatili iz kakvog miljea ona potječe i kamo svim srcem pripada. Tony odluči sa svojima posjetiti Aliceine dan prije dogovorenog susreta, što će dovesti do izravnog sudara dvije različite klase i dva potpuno drugačija načina života i pogleda na svijet…

U grob ništa ne nosiš ide u red ključnih filmova Franka Capre, one u kojima je najrazvidniji njegov senzibilitet i svjetonazor. Slavljenje duševne nevinosti, dobrote i obiteljskog zajedništva naspram nezasitnog materijalizma, pohlepnosti i bešćutnosti Caprin je credo, a kao i uvijek u svojim filmovima pokazuje se majstorom atmosfere i rada s glumcima. Aliceina obitelj, sastavljena od pomaknutih i izrazito ekspresivnih likova, i njihov dom, pravo obiteljsko gnijezdo čiji je prostor življenja fascinantno slojevit, doimaju se kao anticipacija autorskog svijeta Wesa Andersona, a u građenju osobite atmosfere djela veliku ulogu ima i meka crno-bijela, za Oscara nominirana fotografija Caprina omiljena snimatelja Josepha Walkera (Dogodilo se jedne noći, Gospodin Smith ide u Washington, Divan život, Samo anđeli imaju krila, Njegova djevojka Petko). Film je također navijestio silan talent Jamesa Stewarta kojem je to bila prva suradnja s Caprom, zahvaljujući čijem će sljedećem filmu Gospodin Smith ide u Washington postati zvijezdom. U grob ništa ne nosiš adaptacija je istoimenog, Pulitzerom nagrađenog kazališnog komada Georgea S. Kaufmana i Mossa Harta, a postigao je velik uspjeh kod kritike i publike te bio nominiran za sedam Oscara, od koji je dva najvažnija, za najbolji film i režiju, i osvojio. Bio je to treći Caprin Oscar za najbolju režiju u samo pet godina (prva dva dobio je za Dogodilo se jedne noći i Gospodin Deeds ide u grad), što nikom prije niti poslije nije uspjelo.

b/w, 126'