ULOGE:
Ivo Gregurević (Ivo),
Mirjana Karanović (Mirjana),
Igor Kovač (Josip),
Nikola Ristanovski (Krešo),
Lana Barić (Ana),
Zlatko Burić (Rodić),
Dado Ćosić (Dado),
Peter Musevski (Zlatko)

SCENARIJ:
Zvonimir Jurić,
Jelena Paljan

FOTOGRAFIJA:
Branko Linta

MONTAŽA:
Tomislav Pavlic,
Dubravka Turić

Sadržaj:

Jedne noći u slavonskoj provinciji, automobil sredovječne Mirjane (Mirjana Karanović) uslijed nedostatka goriva zaustavi se na sporednoj cesti pored kukuruzišta. Tražeći pomoć Mirjana naleti na Ivu (Ivo Gregurević), povučena i smrknuta traktorista koji u polju radi samo noću i koji ju nevoljko pristane prevesti do benzinske postaje. Ondje radi mladi Josip (Igor Kovač), koji Mirjanu upozori da je Ivo prije dvadesetak godina silovao jednu ženu zbog čega je odslužio zatvorsku kaznu. Nakon što se prestrašena i uznemirena Mirjana vrati do traktora, izrazito osamljeni i asocijalni Ivo smiri je riječima da se “ono” zbilo davno. No kad joj u strahu ispadnu ključevi automobila, Ivo će joj prešutjeti njihov pronalazak te je tako navesti da s njim posjeti trošne i prljave prostorije odavno napuštena kombinata u kojima živi. U međuvremenu, Josip zaključi da bi Ivo mogao ponoviti nekadašnje zlodjelo, te pozove dvojicu policajaca od kojih je jedan Krešo (Nikola Ristanovski), čovjek oženjen Dalmatinkom Anom (Lana Barić) s kojom ima trenutno bolesna sina.

Godine 2014. na pulskom festivalu nagrađena Zlatnim arenama za najbolju glavnu mušku ulogu (Ivo Gregurević), sporednu mušku ulogu (Igor Kovač) i kameru, te ovjenčana nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji film nacionalnog programa, sugestivno je sjajno režirana psihološka egzistencijalna drama, s dojmljivim ugođajem tjeskobe i konstantno prožeto i iznimno atmosferično ostvarenje. Priča filma podijeljena je u tri narativne linije koje se međusobno iznimno skladno isprepleću i izviru jedna iz druge, a jedna od njih poniranjem u drugu dobiva tragičan epilog. Djelo impregnirano sumornom inačicom karverovske poetike imponira impresivno kreiranim ozračjem egzistencijalne tjeskobe i izgubljenosti, a posrijedi je dominantno film stanja, a ne zbivanja koja nose škrto profilirani, ali iznenađujuće slojeviti i životni karakteri uhvaćeni u sudbinski presudnim trenucima. Posrijedi je film realiziran bez izvanprizorne glazbe te s učinkovitim osloncem na prirodne šumove i zvukove, inteligentno koncipiran tako da gledateljima umjesto konkretnih odgovora stalno nudi sugestije i naznake, od karaktera likova i obrisa njihovih života do mogućih motiva njihovih postupaka i psihičkih stanja.

boja, 98'