ULOGE:
Serge Reggiani (Léon Lescaut),
Michel Auclair (Robert Desgrieux),
Cécile Aubry (Manon Lescaut),
Raymond Souplex (M. Paul),
Andrex

SCENARIJ:
Henri-Georges Clouzot,
Jean Ferry (prema romanu Abbéa Prévosta)

FOTOGRAFIJA:
Armand Thirard

GLAZBA:
Paul Misraki

MONTAŽA:
Monique Kirsanoff

Sadržaj:

Francuska pred završetak Drugog svjetskog rata. Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji, pripadnik pokreta otpora Robert Desgrieux u jednom mjestu od linča spasi privlačnu Manon Lescaut, djevojku optuženu zbog suradnje s nacistima. Zaljubivši se jedno u drugo, Robert i Manon odlaze u Pariz, gdje započnu novi zajednički život. No dok Robert priželjkuje miran i pošten život, Manon ima brojne prohtjeve zbog kojih joj treba novac, te se najprije ona a potom i Robert pridruže njezinu bratu Léonu u bavljenju švercom i špekulacijama na crnom tržištu. No kad dozna da se Manon vođena željom za luksuznim životom počela prostituirati, Robert će u napadu ljubomore postati nasilan i ubiti Léona, da bi potom pobjegao. A kad se sa židovskim izbjeglicama ukrca na brod za Palestinu, na njemu će mu se pridružiti i Manon, da bi ih ubrzo posada otkrila i predala kapetanu. Kad naposljetku poslije iskrcavanja dospiju u palestinsku pustinju, ondje će ih napasti Arapi.

Godine 1949. na festivalu u Veneciji ovjenčana Zlatnim lavom, drama suscenarista i redatelja Henrija-Georgesa Clouzota slobodna je i modernizirana adaptacija klasičnog francuskog romana Manon Lescaut (punim naslovom L'Histoire du chevalier des Grieux et de Manon Lescaut) Abbéa Prévosta, koji je u scenarij uz redatelja pretočio i Jean Ferry (Quai des Orfèvres, Nana i Marco Polo Christiana-Jaquea, također Clouzotov Pakao). Priča kontroverznog i nakon objavljivanja 1731. godine zabranjenog romana, izvorno smještena u rano 18. stoljeće, prebačena je u Francusku na kraju Drugog svjetskog rata, a protagonist je umjesto viteza i nasljednika Des Grieuxa postao pripadnik pokreta otpora. Razdoblje neposredno nakon završetka rata vrlo je uspješno rekreirano, aduti filma su i dojmljivo ozračje rastućeg etičkog relativizma, zbog čega cjelina asocira na američki film noir, vješto konstruirana narativna struktura s umetanjem retrospekcija te intrigantna i cinizmom obilježena analiza ljudskih nedostataka, što film povezuje s redateljevim ranijim ostvarenjima, osobito s Gavranom i Quai des Orfèvres. Unatoč mjestimice odveć izraženoj melodramatičnosti, posebno u završnici, posrijedi je vrlo uspio film interpretiran i u kontekstu tematiziranja tzv. ´lude ljubavi´ u francuskoj umjetnosti.

c/b, 100'