Quai des Orfevres

igrani, krimi drama, Francuska, 1947

REŽIJA: Henri-Georges Clouzot

Quai des Orfevres

ULOGE:
Suzy Delair (Marguerite Chauffournier Martineau aka Jenny Lamour),
Louis Jouvet (inspektor Antoine),
Simone Renant (Dora Monier),
Bernard Blier (Maurice Martineau),
Pierre Larquey (Emile Lafour)

SCENARIJ:
Henri-Georges Clouzot,
Jean Ferry (prema romanu Stanislas-Andrea Steemana)

FOTOGRAFIJA:
Armand Thirard

GLAZBA:
Francis Lopez

MONTAŽA:
Charles Bretoneiche

Sadržaj:

Želeći kao dijete iz radničke obitelji uspjeti u svijetu glazbe, ambiciozna Marguerite Martineau je svojedobno uzela umjetničko ime Jenny Lamour, s kojim je ostvarila priličan uspjeh kao kabaretska pjevačica sugestivno seksipilnog nastupa. Udana je za simpatičnog, no neurotičnog i posesivno ljubomornog Mauricea Martineaua, pijanista koji ju prati na nastupima, no unatoč tomu što je posve vjerna suprugu, Jenny uživa u flertovanju s drugim muškarcima. Fotografkinja Dorea Monier najbolja je Mauriceova prijateljica još iz djetinjstva, a ona je beskrajno odana Mauriceu i toliko ga voli da bi zbog njega bila spremna prikriti i zločin koji bi recimo počinila Jenny. No Jenny bi željela ostvariti i karijeru filmske glumice, a vjeruje da bi joj u tome mogao pomoći sredovječni Georges Brignon, bogati i pogrbljeni čovjek koji zahvaljujući svojim vezama ženama poput Jenny može otvoriti neka vrata. No Brignon voli dominirati nad mladim djevojkama, a kad pri susretu s Jenny u njegovoj kući prekasno shvati da je ona drugačija od žena s kojima inače ima posla, zbivanja će krenuti u tragičnom smjeru. Brignon će biti ubijen a Jenny uvjerena da ga je ona ubila, ne znajući da se i Maurice istovremeno zatekao u Brignonovoj kući, naoružan pištoljem i obuzet snažnom ljubomorom.

Impresivna krimi-drama ´francuskog Hitchcocka´ Henrija-Georgesa Clouzota, koji je na festivalu u Veneciji 1947. godine osvojio Međunarodnu nagradu za najboljeg redatelja, vrlo je slobodna adaptacija romana Légitime défense (Nužna obrana) francuskog pisca trivijalne žanrovske proze Stanislasa-Andréa Steemana, čiji je roman Ubojica stanuje na broju 21 Clouzot ekranizirao pet godina ranije kao svoj samostalni redateljski prvijenac. Kad je kupio prava za prilagodbu romana, Clouzot se njegove radnje nije sjećao, a kad je pisca zamolio da mu pošalje primjerak romana, ovaj to nije bio u stanju jer je njegov nakladnik u međuvremenu propao te knjiga nije bilo u prodaji. Tako je Clouzot dijelom po mutnom sjećanju započeo s pisanjem scenarija, a kad mu je pisac konačno poslao knjigu već je imao napisane dvije trećine predloška. Za razliku od Steemanove proze, u kojoj je naglasak na samom ubojstvu i njegovu razrješenju, čemu su podređeni i likovi, kod Clouzota je čin ubojstva fokus oko kojeg se profiliraju i uslojavaju likovi, s razmjerno realističnim prikazom policijskog djelovanja. U filmu su ljudi u prvom planu, sa svojim tako ljudskim emocijama i nedostacima, a istraga je pokretač zbivanja tijekom kojih se te emocije i nedostaci elaboriraju. Protagonisticu tumači tadašnja Clouzotova životna partnerica Suzy Delaire (Ubojica stanuje na broju 21, Rocco i njegova braća), njezina supruga interpretira Bernard Blier (Drugovi i Dva života Mattije Pascala Marija Monicellija, Crna serija Alaina Corneaua), otac redatelja Bertranda Bliera, a u ulozi inspektora Antoinea nastupa Louis Jouvet (Na dnu Jeana Renoira, Predvečerje jedne žene Juliena Duviviera).

c/b, 106'

Trailer