ULOGE:
Terry O'Sullivan (sredovječni Robert Tucker),
Wilfrid Brambell (stari Robert Tucker),
Sheila Raynor (Robertova majka),
Phillip Mawdsley (mladi Robert Tucker)

SCENARIJ:
Terence Davies

FOTOGRAFIJA:
William Diver

MONTAŽA:
Mick Audsley,
William Diver,
Sarah Ellis,
Digby Rumsey

Sadržaj:

Napomena: Postoji određena mogućnost da termin projekcije pomaknemo za sat ranije. Ako za to bude potrebe, objavit ćemo to ovdje na vrijeme.

Film podijeljen u tri cjeline. Prva cjelina: Djeca. Dječak Robert Tucker rođen je u radničkoj katoličkoj obitelji u Engleskoj. Pohađa strogo školu za dječake, a ni obitelji mu ne pruža bolje okruženje – u njoj nema puno mjesta za ljubav pod grubim nadzorom njegova oca čija smrt izazove velik preokret u njegovom životu. Druga cjelina: Madona i dijete. Robert Tucker radi kao službenik u turobnom uredu, i dalje živi s voljenom majkom te prikriva svoju homoseksualnost. Treća cjelina: Smrt i preobrazba. Robert Tucker suočava se s majčinom smrću, a potom i s vlastitom sudbinom. Dok mu se smrt bliži, prisjeća se bitnih događaja iz svog života…

Početkom 1970-ih uredski službenik Terence Davies upisuje dramsku školu u Coventryju te piše scenarij za svoj prvi, crno-bijeli srednjemetražni film Djeca, koji realizira 1976., u 30. godini života, uz podršku Britanskog filmskog instituta. U okviru Nacionalne škole za film i televiziju 1980. snima sljedeći crno-bijeli srednjemetražni uradak Madona i dijete, da bi 1983. polučio crno-bijeli kratkometražni film Smrt i preobrazba. Ta tri autobiografski intonirana ostvarenja iste je godine povezao u dugometražni debi naslovljen Trilogija Terencea Daviesa, predstavivši se kao autor ispovjednog usmjerenja, profinjenog senzibiliteta i modernističkih postupaka. Ili riječima najbolje hrvatske poznavateljice njegova opusa i poetike, Diane Nenadić: „Pričama o trima životnim dobima (djetinjstvu, zrelosti i starosti) svojega alter ega Roberta Tuckera, eliptičnom naracijom, minimalističkim stilom i poetičnim, lirskim tonovima, Davies evocira vlastiti život , obilježen surovim okruženjem, te unutarnjim konfliktom između homoseksualnih poriva i religioznog grizodušja“. Kultni britanski sineast Derek Jarman Trilogoju Terencea Daviesa jezgrovito je opisao riječima „mučno i vrlo lijepo“. Film je na uglednom festivalu u Locarnu dobio nagradu ekumenskog žirija, dok je na također cijenjenom festivalu u Chicagu bio nominiran za najbolji film.

c/b, 102'