Srpski narkobos u Kopenhagenu, Milo, dolazi na sastanak anonimnih ovisnika o drogi. Čist je tek pet dana i pod golemim je stresom jer sam mora skuhati večeru za 50 gostiju na proslavi 25. rođendana svoje razmažene kćeri Milene. Na poslovnom, pak, planu, umjesto očekivanog heroina, albanski dobavljači Milu greškom isporučuju deset tisuća tableta ekstazija. Budući da je Milo stara škola i ne zna ništa o modernim sintetičkim drogama, prisiljen je angažirati drskog mladog dilera, 'Malog Muhameda'.

Na večeri Milenine proslave rođendana cijeli tim Milovih suradnika dobiva teško trovanje hranom od njegove loše skuhane sarme. Istovremeno, Mali Muhamed bježi s novcem od prodanog ekstazija, a Albanci od Mila agresivno traže isplatu…

Jedini lik koji se pojavljuje u sva tri dijela kopenhagenske trilogije Pusher jest onaj Mila kojeg je maestralno utjelovio poznati hrvatski glumac Zlatko Burić, što je filmsku afirmaciju ostvario u okviru danske kinematografije, tek mnogo kasnije nastupajući i u hrvatskim filmovima. Nakon što je u prvom Pusheru u središtu zbivanja bio lik Franka kojeg je tumačio Kim  Bodnia, a u drugom Tonny u izvedbi Madsa Mikkelsena, u trećem dijelu centralnu poziciju zauzima, kako rekosmo, jedini lik koji se pojavljuje u sva tri filma – Milo. I ne samo Milo, nego je u središtu radnje svijet balkanske mafije u Danskoj, preciznije Kopenhagenu, en general, a dobivaju se i uvidi u balkanske običaje, da ne kažemo etnografiju. Radnja filma zbiva se u jednom danu, u koji je zgusnuta kaotična Milova egzistencija – on se bori s ovisnošću, obiteljskim obavezama i gubitkom kontrole nad svojim potčinjenima i suparnicima u kriminalnom podzemlju.

Kao točka na i trilogije, Pusher III je vjerojatno najbrutalniji dio triptiha, pogotovo u završnici kad se treba riješiti tijela ubijenih gangstera. Film je također sumorno realističan, prikazujući umor, paranoju, starenje, jednom riječju jad, mizeriju središnjeg lika, kulminacija čega je antologijska završna scena potpunog beznađa.

Autor komentara: Damir Radić