„Mizoguchi je Shakespeare filma, njegov Bach ili Beethoven, njegov Rembrandt, Tizian ili Picasso.“
James Quandt

„Najveći od svih japanskih filmaša. Ili, najjednostavnije, jedan od najvećih filmaša.“
Jean-Luc Godard

Od srijede, 16. siječnja do utorka, 22. siječnja kino Tuškanac priređuje hrvatsku kino-premijeru jednog od najvećih japanskih redatelja svih vremena i, riječima Robina Wooda, „filmskog Shakespearea“ – Kenjija Mizugochija. U sklopu programa pod nazivom Portreti: Japanski klasični film Kenjija Mizoguchija prikazuje ukupno 13 čuvenih autorovih filmova.

Posrijedi su filmovi nastali u razdoblju 1936-56, kada je redatelj realizirao nekoliko formalno gotovo besprijekornih djela u žanru gendai-geki, (melo)dramama suvremene tematike, te zaredao niz velikih nagrada na filmskom festivalu u Veneciji, a svi filmovi prikazuju se s trenutno najboljih dostupnih kopija pa je ovo uistinu jedinstvena prilika.

Filmovi su tematski uglavnom preokupirani sudbinom i položajem žena u Japanu, često gejša i prostitutki koje se žrtvuju i pate zbog sebičnih muškaraca, dok je stilski riječ o vizualno lapidarnim i likovno rafiniranim ostvarenjima koja se odlikuju vrhunskom ekonomičnošću režije lišene gotovo svih suvišnih elemenata.

U razdoblju čiji pregled donosi prva hrvatska retrospektiva u kinu Tuškanac, Mizoguchi je stvorio tematski i stilski dosljedan opus kojemu u Japanu konkuriraju jedino velikani klasičnog japanskog filma Akira Kurosawa i Yasujiro Ozu, a uoči prve projekcije, u srijedu, 16. siječnja u 19 sati, uvodnu riječ održat će filmski kritičar Živorad Tomić.

Program započinje u srijedu, 16.01. filmom Intendant Sansho (1954), vizualno impresivnim filmom glasovitog japanskog majstora, nagrađenim Srebrnim lavom u Veneciji. Temeljen na narodnoj priči, film oslikava dehumaniziranost feudalnog razdoblja, te istodobno funkcionira kao meditacija o tragičnoj sudbini pojedinca uhvaćenog u žrvanj više sile i samovolje drugih.

U četvrtak je na rasporedu posljednji autorov film, egzistencijalna drama Ulica srama (1956), svojevrsni labuđi pjev velikog umjetnika koji je preminuo od leukemije u 58. godini, te potom  Priča posljednje krizanteme (1939), jedno od najuspjelijih i najvažnijih ostvarenja japanske kinematografije uopće, koje nudi oštrouman pogled na položaj žene u Japanu 19. stoljeća.

Petak donosi čuvenu Legendu o Ugetsuu (1953), jedan od najljepših i najosebujnijih filmova ikada snimljenih nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji, te remek-djelo Život O'Haru, galantne žene (1952), također nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji, u kojem se redatelj ponovno na maestralan način bavi svojom omiljenom temom – prikazom položaja žena u društvu.

U subotu je na rasporedu Legenda o raspetim ljubavnicima (1954), tragična ljubavna priča u kojem se redatelj još jednom na superioran način bavi temom stradanja žene, te potom Gospođica Oyu (1951), impresivno režirana i intrigantna romantična (melo)drama o neobičnom ljubavnom trokutu.

Nedjelja je rezervirana za Pet žena oko Utamara (1945), prvi redateljev film nakon Drugog svjetskog rata, ujedno i jedan od rijetkih jidai-geki filmova, filmova povijesne tematike, te Sestre iz Giona (1936), drugi važan Mizoguchijev film iz njegova opusa realiziranog prije rata, koji se ujedno drži i najboljim japanskim prijeratnim filmom uopće.

Ponedjeljak donosi impresivnu, angažiranu i provokativnu dramu Glazbenici iz Giona (1953), još jednu redateljevu posvetu stoicizmu i hrabrosti represiji izloženih žena u njegovoj domovini, te stiliziranu povijesnu dramu Princeza Yang Kwei-Fei (1955), prvi od dva redateljeva filma u boji, u kojem se još jednom potvrdio i kao majstor oniričkog filma.

Konačno, u utorak gledamo Žena o kojoj se priča (1954), svojevrsni tematski i dijelom izvedbeni parnjak njegovu godinu dana realiziranom filmu, dok retrospektiva završava filmom Elegija iz Osake (1936), prvim u nizu velikih Mizoguchijevih filmova kojim je redatelj započeo dugu i plodnu suradnju sa scenaristom Yoshikatom Yodom.