Hrvatski film pedesetih

Nije bilo uzalud

Redateljski debi renomiranog hrvatskog snimatelja Nikole Tanhofera (sam je napisao i scenarij po ideji Pere Budaka) vješto spaja socrealističke i populističke elemente. Priča o mladom liječniku koji se bori protiv praznovjerja i epidemije u močvarnom kraju mogla je rezultirati suhoparnim pedagoškim djelcem, no Tanhofer ju je oživio inekcijama melodrame i trilera, stvorivši prilično atraktivnu vrstu filma za publiku (odjek u kinima bio je iznimno dobar). Film je napravljen kombinacijom rada u studiju (glavnina interijernih scena) i na lokacijama u Kopačkom ritu, no zanimljivo je da novopečeni redatelj uopće ne robuje svom bivšem poslu: umjesto da prekomjerno naglašava vizualni prosede, sebi kao glavni zadatak postavlja tečnu naraciju. Posebno je dobro dočaran provincijski ugođaj, koji neke od protagonista guši, dok druge oslobađa od velegradske bezličnosti. U svojoj prvoj glavnoj ulozi Boris Buzančić solidno zadržava pažnju gledatelja, međutim, prava Tanhoferova glumačka otkrića su Mira Nikolić i Antun Vrdoljak: oboje će kasnije nastupiti i u redateljevu najvećem uspjehu H-8. (Nenad Polimac)