Punim imenom Fernando Rodríguez Trueba, španjolski je producent, redatelj, scenarist i pisac. Karijeru je započeo kao filmski kritičar pišući za novine El Pais od 1974. do 1979. godine. Slijedeće godine osnovao je mjesečni filmski časopis Casablanca i dvije godine bio mu urednikom. Filmom se počeo baviti sredinom sedamdesetih kada snima kratkometražne filmove. Prvi dugometražni film Ópera prima režirao je 1980. godine. Dvije godine kasnije snimio je Mientras el cuerpo aguante (1982.), prvi od mnogobrojnih dokumentarnih filmova vezanih za glazbu i glazbenike (Calle 54, 2000., Blanco y negro, 2003., El milagro de Candeal, 2004.). Drugi igrani film Sal gorda snimio je 1984. godine, a uslijedili su Biti nevjeran bez obzira s kim (Sé infiel y no mires con quién, 1985.) i El año de las luces (1986.) kojim je privukao pažnju publike. Na engleskom jeziku s Jeffom Goldblumom i Mirandom Richardson u glavnim ulogama režira El sueño del mono loco (The Mad Monkey, 1989.), a film mu donosi prvu nagradu Goya za najboljeg redatelja i film (te adaptirani scenarij, montažu i kameru) 1990. godine. S Penélope Cruz u glavnoj ulozi režirao je romantičnu dramu Zlatna vremena (Belle epoque, 1992.) koja se pokazuje pravim uspjehom osvojivši devet Goya nagrada (najbolji film, scenarij, redatelj, glavna glumica, montaža, kamera....) 1993. godine, Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma 1994. i nagradu BAFTA u istoj kategoriji 1995. godine. Nakon toga okušao je sreću u Hollywoodu gdje je režirao komediju Dvostruki zavodnik (Two Much, 1995.). Film ne bilježi uspjeh te se vraća u Španjolsku i ponovno surađuje s Penelope Cruz u Djevojka mojih snova (La niña de tus ojos, 1998.). Uslijedili su El embrujo de Shanghai (2002.) i El baile de la Victoria (2009.) te je u suradnji s dugogodišnjim suradnikom Javier Mariscalom i Tonom Errandom korežirao dugometražni animirani glazbeni film Chico i Rita (2010.). Posljednji mu je film igrani El artista y la modelo (2012.).