ULOGE:
Katie Jarvis (Mia Williams),
Kierston Wareing (Joanne Williams),
Michael Fassbender (Connor O'Reily),
Rebecca Griffiths (Tyler Williams),
Harry Treadaway (Billy),
Sarah Bayes (Keeley)

SCENARIJ:
Andrea Arnold

FOTOGRAFIJA:
Robbie Ryan

GLAZBA:
Phonso Martin

MONTAŽA:
Nicolas Chaudeurge

Sadržaj:

Petnaestogodišnja Mia živi u skromnim uvjetima u Essexu, istočno od Londona, sa svojom uvijek loše raspoloženo majkom Joanne i prerano sazrelom mlađom sestrom Tyler. Mia je izbačena iz škole, posvađala se s najboljom prijateljicom, provodi dane besciljno. Jedino što je zanima je ples, te sama smišlja i vježba hip hop koreografije u napuštenom stanu zgrade u kojoj živi. Novi majčin dečko, Connor, zgodan je i šarmantan, prijateljski raspoložen prema Miji, i potiče njezin interes za ples. Organizira zajednički izlet u prirodu s Joanne, Miom i Tyler, za vrijeme kojeg, među ostalim, Miju uči kako uloviti ribu golim rukama. Njih dvoje počnu se sve više zbližavati…

Nakon velikog uspjeha njezina dugometražnog debija Crvena cesta – uvrštenje u glavni natjecateljski program Cannesa i Nagrada žirija, Andrea Arnold isto je ponovila sa sljedećim dugometražnim filmom Akvarij. Scenarij je imao ponešto autobiografskih elemenata (Arnold je odrastala uz samohranu majku kao najstarija kći, kao tinejdžerica napustila je srednju školu i posvetila se plesu), a glavna glumica Katie Jarvis, koja je bila bez ikakvog glumačkog iskustva, izabrana je nakon što ju je asistentica za casting primijetila kako se svađa sa svojim dečkom na željezničkoj stanici. Jarvis je jedna od onih prirodno nadarenih naturščika kojima zadana uloga savršeno sjedne, a poslije se nastavila baviti glumom, uglavnom u kratkim filmovima i na televiziji. Odlična je interakcija između nje i Michaela Fassbendera kojem je to bila jedna od prvih većih uloga, a ubrzo će postati jedan od najuglednijih glumaca današnjice. Uvijek delikatan erotski odnos (ne)zrele maloljetnice i odraslog muškarca Arnold je maestralno postavila, nijednog trena ne upavši u zamku podilaženja stereotipima o muškim punoljetnim predatorima i ženskim maloljetnim žrtvama. Film se odlikuje njezinim prepoznatljivim dokumentarističkim stilom koji uključuje i korištenje isključivo prizorne muzike, a sniman je kronološki, pri čemu glavna glumica nije bila upoznata s cjelovitim scenarijem prije početka produkcije, nego je za svaki dan snimanja dobila određeni segment scenarija, ne znajući unaprijed kako će se njezin lik razvijati i u kakve će interakcije ulaziti (isti postupak autorica će primijeniti i u Američkoj slatkici, svom najistaknutijem filmu do sad). Akvarij je odlično prošao na festivalima i kod kritike koja je isticala da je riječ o britanskom realizmu u njegovom najboljem izdanju, hvalila savršene izvedbe Jarvis i Fassbendera, te usporedila film s kultnim debijem Françoisa Truffuata 400 udaraca, zaključivši da se radi o podjednako emotivno vođenom ostvarenju. U moru priznanja i nagrada koje je film dobio, pored već spomenute Nagrade žirija u Cannesu, treba izdvojiti Nagradu Alexander Korda Britanskog filmskog instituta za najbolji britanski film, nagradu Američkog filmskog instituta za najbolji film u konkurenciji Nova svjetla, Srebrnog Huga - specijalnu nagradu žirija na festivalu u Chicagu, gdje je nagrađen i Michael Fassbender kao najbolji sporedni glumac, nominacije za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg evropskog filma, redateljice i glumice, te Propeler Motovuna za najbolji film, a na istom Motovunskom festivalu dobio je i nagradu FIPRESCI Međunarodne federacije kritičara.

boja, 123'