Bilješke jednoga živog bića

Ikimono no kiroku, igrani, drama, Japan, 1955

REŽIJA: Akira Kurosawa

Bilješke jednoga živog bića

ULOGE:
Toshirô Mifune (Kiichi Nakajima),
Takashi Shimura (dr. Harada),
Minoru Chiaki (Jiro Nakajima),
Eiko Miyoshi (Toyo Nakajima),
Kyôko Aoyama (Sue Nakajima)

SCENARIJ:
Shinobu Hashimoto,
Fumio Hayasaka,
Akira Kurosawa,
Hideo Oguni

FOTOGRAFIJA:
Asakazu Nakai

GLAZBA:
Masaru Satô

Sadržaj:

Kiichi Nakajima ostarjeli je patrijarh jedne tokijske obitelji, častan i pošten čovjek koji je vlastitim snagama uspio podići ljevačku radionicu koja vrlo uspješno posluje. Kiichi se nada da će njegov posao jednog dana podjednako uspješno nastaviti njegove kćeri i sinovi Jiro i Ichiro. No Kiichija već dulje vrijeme muče ozbiljne brige da bi Japan u svakom trenutku mogao biti žrtvom napada atomskom ili hidrogenskom bombom, zbog čega je dio novca namijenjenog sinovima preusmjerio na izgradnju podzemnog atomskog skloništa. A sada razmišlja o kupnji farme u Brazilu, gdje bi se mogao preseliti s čitavom obitelji, jer vjeruje da bi u slučaju izbijanja nuklearnog rata Južna Amerika bila jedini sigurni kontinent. No nitko od članova obitelji ne želi otići iz Japana, te Kiichija odluče privesti na svojevrsni ´obiteljski sud´, na kojem ga žele proglasiti psihički nestabilnim.

Godine 1956. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, drama suscenarista i redatelja Akire Kurosawe intrigantna je obiteljska i socijalna drama u kojoj je autor na zanimljiv način tematizirao stanje svoje devastirane domovine u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. U sjeni japanskog gospodarskog kolapsa i američke poslijeratne okupacije, Kurosawa je u ranom razdoblju svoje karijere, konkretno u naslovima Ne žalimo za našom mladošću (1946.), Jedna divna nedjelja (1947.), Skandal (1950.), Idiot (1951.) i Bilješke jednog živog bića, u kontekstu egzistencijalne nesigurnosti, tjeskobe pa i očaja, uspijevao pronaći humorne i relaksirajuće detalje. Posljednji od navedenih naslova impresivno je dramski tenzično ostvarenje u kojem je veliki Toshirô Mifune u liku starog patrijarha mučenog strahom od nuklearne kataklizme ostvario još jednu sjajnu ulogu, a Kurosawa je promišljeno, uz scenarističku suradnju Shinobua Hashimotoa (Rašomon, Živjeti) i Hidea Ogunija (Veliki i mali, Ran), s osloncem na izuzetno sugestivnu režiju dojmljivo kreirao ozračje nelagode u jednoj obitelji i čitavom društvu istodobno mučenom zlokobnim sjenama prošlosti i strahom od budućnosti. U ovom je filmu redatelj ostvario posljednju suradnju sa svojim dotad čestim suradnikom i bliskim prijateljem, nagrađivanim skladateljem Fumiom Hayasakaom (Pijani anđeo, Pas lutalica, Rašomon), koji je nedugo nakon završetka rada na filmu preminuo od tuberkuloze.

c/b, 103'