ULOGE:
Geraldo Del Rey (Manuel),
Yoná Magalhães (Rosa),
Othon Bastos (Corisco),
Maurício do Valle (Antônio das Mortes),
Lidio Silva (Sebastião),
Sonia Dos Humildes (Dadá)

SCENARIJ:
Glauber Rocha

FOTOGRAFIJA:
Waldemar Lima

GLAZBA:
Sérgio Ricardo

MONTAŽA:
Rafael Justo Valverde

Sadržaj:

Brazil, jedna od sjeveroistočnih provincija 1940-ih, u doba velike suše. Manoel, radnik na imanju, sit je situacije u kojoj se našao: gazda ga pokušava prevariti i uskratiti mu njegovu zaradu. Manoel ga ubije i daje se u bijeg sa suprugom Rosom. Pridružuju se bandi samoproglašenog sveca Corisca, ubojice i propovjednika koji poučava uznemirujuću doktrinu i s kojim se Rosa erotski zbliži, pa počne i sama ubijati. Svemu tome svjedoči Coriscov zakleti neprijatelj, plaćeni revolveraš Antonio das Mortes...

Glauber Rocha jedan je od pokretača i prvaka brazilskog pokreta cinema novo (novog filma odnosno kina), nastalog početkom 1960-ih pod utjecajem talijanskog neorealizma i francuskog novog vala (osobito Jean-Luca Godarda), čiji je glavni cilj bila obnova brazilske kinematografije na načelima modernističke estetike i beskompromisne društvene kritike. Rocha je pokret teorijski pripremio nizom eseja i knjigom Kritička revizija brazilskog filma iz 1962., da bi dvije godine kasnije, s nepunih 25 godina, debitirao kao posve samostalni autor dugometražnog igranog filma (prvi cjelovečernji projekt Barravento iz 1962. redateljski je naslijedio od scenarista Luiza Paolina dos Santosa), naslovom Bog i đavao u zemlji sunca. Snimljen u ekspresivnoj crno-bijeloj tehnici, s osloncem u narodnoj predaji i intenzivnoj stilizaciji, povezujući simbolizam i realizam, film je radikalno kritizirao još donedavno aktualni brazilski veleposjednički sustav u kojem su seljaci imali gotovo ropski, ili u najmanju ruku kmetski status, ali i Katoličku crkvu koja je takav sustav podupirala, rezultat čega će biti pokret otpora unutar same Crkve nazvan teologijom oslobođenja, koja će povezati izvorno kršćanstvo i marksizam. Bog i đavao u zemlji sunca bio je prava filmska senzacija, uvršten je u glavni program festivala u Cannesu, najprestižnije svjetske filmske smotre, a među ostalima oduševio je i znamenitog Luisa Buñuela. Kritičari su isticali fuziju evropskih i afro-brazilskih elemenata, stil „negdje između narodne balade i suvremenog mita“, originalnu poetičnost i šokantnu polemičnost. Bio je brazilski kandidat za Oscara, a 2015., u velikoj anketi brazilskog društva filmskih kritičara Abraccine, zauzeo je drugo mjesto na listi najboljih brazilskih filmova svih vremena. Hrvatski filmski savez u sklopu svojih Filmskih programa u kinu Tuškanac njime započinje ciklus Glaubera Roche, a s obzirom da su Rochini filmovi u nas izuzetno rijetko i već poodavno prikazivani, dragocjena je to prilika za upoznavanje s najvažnijim dijelom opusa i poetikom vjerojatno najglasovitijeg sineasta Trećeg svijeta. Prilika koju nijedan iole ozbiljan filmofil ne bi smio propustiti, tim prije što su kopije svih filmova u ciklusu svježe restaurirane.

c/b, 119'