ULOGE:
Hugh Griffith (Sir January),
Laura Betti (žena iz Batha),
Ninetto Davoli (Perkin),
Franco Citti (vrag),
Josephine Chaplin (May),
Alan Webb (starac),
Pier Paolo Pasolini (Geoffrey Chaucer)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini (prema knjizi Geoffreyja Chaucera)

FOTOGRAFIJA:
Tonino Delli Colli

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

U srednjovjekovnoj Engleskoj tijekom 14. stoljeća skupina hodočasnika putuje u svetište u Canterburyju. Među njima je i pisac Geoffrey Chaucer, koji bilježi priče koje tijekom putovanja pripovijedaju hodočasnici. Njihove pripovijesti variraju od satiričnog preko fantastičnog i grotesknog do duhovitog sadržaja, pa tako prva Trgovačka priča pripovijeda o starijem trgovcu sir Januaryju koji se odlučio oženiti mladom May, koja pak za njega nije osobito marila. Druga Fratarska priča govori o prodavaču koji je svjedočio počinjenju sodomije od strane dvojice muškaraca, a treća Kuharova priča pripovijeda o doživljajima lude Perkina. Četvrta Mlinarova priča dijelom je nadahnuta pripoviješću iz Decamerona, a govori o mladom studentu koji uspije zavesti suprugu stolara iz susjedstva, ženu znatno mlađu od muža u koju je zaljubljen još jedan mladić. Peta priča naslovljena Pripovijest žene iz Batha govori o sredovječnoj ženi čiji se četvrti suprug samrtno razboli tijekom seksualnog čina, te premine ubrzo potom, a šesta Upravnikova priča o predstojniku koledža u Cambridgeu koji zbog bolesti ne može obavljati svoje dužnosti, te ga na njima zamijene dvojica studenata. Sedma Priča o pomilovanju pripovijeda o četvorici mladića koji se zabavljaju u jednom bordelu u Flandriji, a osma Prizivačka priča o proždrljivom fratru koji od imućnog župljanina prikovanog za krevet pokušava izvući što više milodara.

Godine 1972. ovjenčana Zlatnim medvjedom na festivalu u Berlinu, povijesna humorna drama Canterburyjske priče scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija prilično je uspjela adaptacija istoimenog epa srednjovjekovnog engleskog pisca Geoffreyja Chaucera. Posrijedi je omnibus realiziran u talijansko-francusko-britanskoj suprodukciji, ostvarenje koje svojom strukturom i stilom u velikoj mjeri podsjeća na Pasolinijev raniji film Dekameron, koji se pak temelji na istoimenu Boccacciovu predlošku koji je nadahnuo upravo Chaucera. Djelo u kojem Geoffreyja Chaucera tumači sam Pasolini zajedno sa spomenutim Dekameronom i filmom Cvijet tisuću i jedne noći zaokružuje autorovu „trilogiju života”, u kojoj je želio adaptirati žive, vibrantne erotske priče klasične književnosti, a koje se naknadno odrekao. Kao jedan od razloga za to Pasolini je naveo svoje nezadovoljstvo samim filmovima, jer je tijekom rada na njima prekinuo privatnu i poslovnu vezu s glumcem Ninettom Davolijem, zbog čega nije bio sposoban realizirati zaigranu i luckastu trilogiju kakvu je priželjkivao. Unatoč tome riječ je o jednom od njegovih najznačajnijih i najuspjelijih filmova, djelo u kojem Pasolini eksplicitno prepričavajući Chaucerov predložak odlazi u smjeru razuzdanog ekspresionizma, i koje se može interpretirati i kao kritika krutih općeprihvaćenih pogleda na seksualnost i seksualnih normi podjednako u Chaucerovo kao i u Pasolinijevo vrijeme.

boja, 111'