ULOGE:
Miroslav Krobot Miroslav Krobot (Maloin),
Tilda Swinton (Maloinova supruga),
Erika Bók (Henriette),
János Derzsi (Brown),
Ági Szirtes (Brownova supruga)

SCENARIJ:
Béla Tarr,
László Krasznahorkai (prema romanu Georgesa Simenona)

FOTOGRAFIJA:
Fred Kelemen

GLAZBA:
Mihály Vig

MONTAŽA:
Ágnes Hranitzky

Sadržaj:

Sredovječni Maloin nadzornik je na željezničkoj postaji u lučkom gradu Bastia na Korzici, povučen i šutljiv čovjek oženjen neurotičnom Camélijom, s kojom ima kći Henriette. Kad jedne večeri sa svog povišenog radnog mjesta bude nadgledao željeznički terminal, Maloin će postati svjedokom fizičkog obračuna dviju osoba na obližnjem doku. Obračun će se odigrati u polumraku, zbog čega Maloin neće uspjeti razaznati koje osobe u njemu sudjeluju, no vidjet će kad jedan sudionik drugog gurne u vodu, zajedno s aktovkom koju ovaj nosi. Nakon što drugi sudionik pobjegne u noć, Maloin će iz vode izvaditi aktovku i otkriti da je puna smočenih funti, te će odlučiti zadržati novac i nikome ne govoriti o događaju kojemu je svjedočio. No već sutradan, nakon što posjeti obližnju tavernu i ondje s pipničarom odigra partiju šaha, te nakon što razočaran dozna da Henriette u mesnici u kojoj radi mora i prati podove, Maloin će poslije svađe s Camélijom shvatiti da njegovo uzimanje aktovke s novcem možda i nije prošlo nezamijećeno, jer ga uporno promatra zagonetni gospodin Brown.

Godine 2007. prikazana u konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, izuzetno uspjela krimi-drama Čovjek iz Londona suscenarista i suredatelja Béle Tarra, koju je zajedno s njim režirala njegova stalna suradnica Ágnes Hranitzky, adaptacija je istoimenog romana plodnog i popularnog belgijskog književnika Georgesa Simenona. Posežući za Simenonovom slabije poznatom prozom objavljenom 1934. godine, koju je uz Tarra u scenarij pretočio glasoviti mađarski književnik László Krasznohorkai, osebujni mađarski redatelj je kreirao unikatni metafizički film noir izraženog artističkog predznaka, vizualno meditativan i dojmljiv elaborat ljudske pohlepe, žudnje i osjećaja za pravdu. Projekt ostvaren u francusko-njemačko-mađarskoj suprodukciji, čija je realizacija trajala čak četiri godine te je bila obilježena brojnim problemima, od samoubojstva francuskog producenta Humberta Balsana svega nekoliko dana prije planiranog početka snimanja u veljači 2005., preko produkcijskim razlozima uvjetovanog vrlo otežanog snimanja na korzikanskim lokacijama tijekom svega 9 dana, do stalnih izmjena proračuna i promjena rasporeda snimanja, inicijalno je dijelom trebao biti snimljen i u Hrvatskoj. U igri su bili Vis ili Komiža, o čemu je Tarr vodio pregovore s domaćim producentima, no kako je to bilo prije utemeljenja HAVC-a i razvoja konkretnijeg sustava suprodukcija i manjinskih produkcija, zajednički jezik se naposljetku nije pronašao. Riječ je o projektu sa sjajnom međunarodnom glumačkom postavom u kojoj su britanska oskarovka Tilda Swinton, nagrađivani češki karakterni glumac Miroslav Krobot (Alois Nebel) i mađarska glumica Erika Bók (Sotonski tango), dok dojmljivu crno-bijelu fotografiju sa za Tarrove filmove tipičnim dugim kadrovima i kamerom postavljenom ispod razine očiju potpisuje daroviti njemački snimatelj i nekadašnji Tarrov učenik Fred Kelemen. Posrijedi je sumorna priča škrtih dijaloga i usporenog ritma, u kojoj likovi bivaju dehumanizirani do razine da gledatelj za njih i njihove sudbine praktički prestaje mariti, a izuzetno sugestivnom turobnom ugođaju pridonosi i glazba mađarskog skladatelja i čestog Tarrova suradnika Mihályja Viga (Werckmeisterove harmonije, segment Prolog iz omnibusa Visions of Europe).

c/b, 139'