ULOGE:
Kate Dickie (Jackie),
Tony Curran (Clyde),
Martin Compston (Stevie),
Natalie Press (April),
Paul Higgins (Avery)

SCENARIJ:
Andrea Arnold

FOTOGRAFIJA:
Robbie Ryan

GLAZBA:
Glenn Gregory

MONTAŽA:
Nicolas Chaudeurge

Sadržaj:

Jackie Morrison radi kao nadgledateljica sigurnosnih kamera u stambenom naselju Red Road (Crvena cesta) u Glasgowu. Živi sama i povremeno prakticira neobavezan seks s oženjenim muškarcem Averyjem. Jednom prilikom, nadzirući naselje putem kamera, uoči muškarca koji je uznemiri. Počne ga istraživati i otkrije da je riječ o Clydeu Hendersonu, zatvoreniku ranije otpuštenom s izdržavanja kazne zbog dobrog ponašanja, ali samo uvjetno: može biti ponovo zatočen ako prekorači zadane mu granice ponašanja. Jackie kao da postaje opsjednuta njime, počne ga pratiti, čak dođe na zabavu koju je priredio u svom stanu, gdje s njim razmjenjuje poglede, a onda i zapleše...

Tri godine poslije njezina Oscarom nagrađenog kratkog igranog filma Osa (2003.), bivša plesačica i televizijska voditeljica Andrea Arnold dobila je priliku režirati dugometražni prvijenac. Bio je to dio projekta koji su na poticaj Larsa von Triera osmislili škotska producentica Gillian Berrie te danski filmski autori Lone Scherfig i Anders Thomas Jensen. Dvoje potonjih kreirali su nekoliko likova dajući im temeljne pozadinske priče, koje su troje izabranih redatelja-debitanata trebali koristiti da razviju vlastite storije, pri čemu bi svaki od tri filma imao iste glumce, stoga je bilo predviđeno da zajednički naprave casting. Prvi film projekta nazvanog Advanced Party, koji je također predviđao da svaki od tri filma bude smješten u Škotsku i sniman kamerom iz ruke uz prirodno osvjetljenje (po pravilima Dogme 95), realizirala je upravo Arnold (drugi, Donkeys, 2010. režirao je Morag McKinnon, dok treći nikad nije dovršen). Bio je to i do danas ostao jedini njezin žanrovski uradak (tzv. psihološki triler ili triler-drama) i također jedini film koji je snimila u širokom formatu slike. Crvena cesta svjetsku je premijeru imala u glavnom natjecateljskom programu Canneskog festivala gdje je dobila Nagradu žirija, obišla je potom niz filmskih smotri (među njima i Motovun, gdje je dobila Specijalno priznanje), te oduševila kritiku i ugledne filmske institucije. Britanska filmska akademija dodijelila je Andrei Arnold Nagradu Carl Foreman za debitanta koji najviše obećava, Britanski filmski institut dao joj je svoj Sutherland Trophy, na prestižnom Montrealskom festivalu novog filma, jednom od najznačajnijih u Sjevernoj Americi, film je dobio nagradu za najbolju glumicu (Kate Dickie), a u anketi prestižnog magazina Village Voice, Dickie je smještena na osmo mjesto najboljih glumica godine. Doista, Kate Dickie je impresivna u glavnoj roli (bio joj je to prvi i najpamtljiviji nastup u dugometražnom filmu, u karijeri u kojoj je do sad skupila stotinjak uloga) te, dakako uz ekspresivnu dokumentarističku režiju, glavni oslonac ostvarenja uspoređivanog s radovima Larsa von Triera i Michaela Hanekea. Crvena cesta bila je navještaj fascinantnog opusa Andree Arnold, obećanje velikih stvari koje je daljnjim filmovima itekako ostvarila.

boja, 113'