ULOGE:
Jesuthasan Antonythasan (Dheepan),
Kalieaswari Srinivasan (Yalini),
Claudine Vinasithamby (Illayaal),
Vincent Rottiers (Brahim),
Faouzi Bensaïdi (gdin. Habib),
Marc Zinga (Youssouf)

SCENARIJ:
Jacques Audiard,
Thomas Bidegain,
Noé Debré

FOTOGRAFIJA:
Éponine Momenceau

GLAZBA:
Nicolas Jaar

MONTAŽA:
Juliette Welfling

Sadržaj:

Sredovječni Dheepan pripadnik je Tamilskih tigrova, boraca za slobodu u građanskom ratu u Šri Lanci. Godine 2009. Dheepan postaje svjestan da će njegova strana biti poražena u građanskom ratu koji se nakon 26 godina trajanja primiče kraju. Želeći se spasiti, on odluči pobjeći iz zemlje vodeći sa sobom nepoznatu ženu i 11-godišnju djevojčicu, koje će preuzeti identitete pokojne žene Yalini i njezine kćeri Illayaal te koje će Dheepan, izdajući se za izbjeglicu, predstavljati kao svoju suprugu i kći, da bi zahvaljujući njima lakše dobio azil. No kad stignu u Pariz, Dheepan će sa „suprugom” i „kćeri” početi intenzivno mijenjati privremena boravišta, a istodobno će se mijenjati i odnosi među njima. Kad on naposljetku uspije dobiti posao čuvara napuštenih zgrada u predgrađu, povjerovat će da mu se pruža mogućnost za stvaranje novog života i doma za lažne Yalini i Illayaal, prema kojima osjeća sve veću naklonost ali i zaštitničke porive. Ubrzo će se, međutim, susresti s agresivnošću i nasiljem sličnim onima koje je ostavio iza sebe, a sukobi sa švercerima drogom i kriminalcima u njemu će otvoriti stare rane i probuditi instinkte borca i ratnika. Da bi zaštitio Yalini koja je krenula u školu i Illayaal koja je kuharica šefa mafije i čeka priliku za bijeg u Englesku, a koje već doživljava kao svoju pravu obitelj, Dheepan će i sam naposljetku morati pribjeći nasilju.

Godine 2015. ovjenčana Zlatnom palmom, godinu kasnije nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u devet kategorija te još godinu kasnije za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, socijalna krimi-drama suscenarista i redatelja Jacquesa Audiarda (Gledaj kako padaju ljudi, Otkucaj koji je moje srce preskočilo, Hrđa i kost) dijelom je na istinitim događajima temeljeno, ali i u dobroj mjeri precijenjeno ostvarenje. Osim što je posrijedi film dijelom nadahnut remek-djelom Psi od slame Sama Peckinpaha, a dijelom životnim iskustvima tamilskog pisca Anthonyhasana Jesuthasana, koji tumači naslovnu ulogu, riječ je i o djelu vrlo slobodno temeljenom na Perzijskim pismima baruna de Montesquieua, epistolarnoj satiri u kojoj je autor iznio svoja politička uvjerenja te u kojoj je duhovito izvrgnuo ruglu intelektualno i moralno propadanje francuske vladajuće klase u vrijeme regentstva Filipa Orleanskog. Premda je odlično snalaženje u žanrovskim obrascima bilo obilježje i ranijih Audiardovih filmova, Dheepan je od svih njih ipak najviše obilježen žanrom, a ujedno je riječ i o najkonvencionalnijem i najformulaičnijem redateljevu ostvarenju. Može se pretpostaviti da su klasična narativna struktura i izražen angažman povezan s aktualnom imigrantskom tematikom te s tematiziranjem susreta različitih civilizacija i kultura bili izuzetno važni razlozi zbog kojih je kanski žiri predvođen braćom Coen filmu dodijelio glavnu nagradu. No u cjelini je ipak posrijedi slabije autorovo djelo opterećeno naglašenim i odveć razvidnim angažmanom, u određenoj mjeri i pretjeranom doslovnošću i plakatnošću, kao i manjkom suptilnosti te idejnom tezičnošću. Ipak, Audiardova režija je sigurna i dovoljno sugestivna, vođenje likova i profiliranje njihovih međuodnosa dosta je spretno, a scenarij Thomasa Bidegaina (Glas obitelji Bélier) i Noéa Debréa (Vjernost Michaëla R. Roskama, Zaboravljeni princ Michela Hazanaviciusa) neosporno je vješto sročen.

boja, 115'