ULOGE:
Mariko Okada (Noe Ito),
Toshiyuki Hosokawa (Sakae Osugi),
Yûko Kusunoki (Itsuko Masaoka),
Kazuko Inano (Akiko Hiraga),
Etsushi Takahashi (Jun Tsuji)

SCENARIJ:
Masahiro Yamada,
Yoshishige Yoshida

FOTOGRAFIJA:
Motokichi Hasegawa

GLAZBA:
Toshi Ichiyanagi

MONTAŽA:
Hiroyuki Yasuoka

Sadržaj:

Japan, 1920-ih. Anarhist Sakae Osugi radikalni je pobornik ideje potpune slobode, i u skladu s tim u erotskim je odnosima s tri žene istovremeno, redom emancipirane feministkinje. Japan, 1960-ih. Dvoje studenata Sveučilišta u Tokiju, Eiko i Wada, istražuju Taishi eru, razdoblje japanske povijesti nazvano po caru Taishiju koje je trajalo od 1912. do 1926. godine, posebno katastrofalni potres u regiji Kanto iz rujna 1923., nakon kojeg su, u kaosu koji je zavladao, Osugi, njegova glavna partnerica, anarhofeministička aktivistica Noe Ito, te njegov šestogodišnji nećak uhapšeni od strane vojne policije, ubijeni i bačeni u bunar. Eiko je seksualno emancipirana moderna djevojka koja se povremeno upušta u prostituciju, dok je njezin dečko Wada impotentan mladić traumatične prošlosti koja uključuje i igre s vatrom…

Yoshishige Yoshida, znan i kao Kiju Yoshida, jedan je od ključnih japanskih nezavisnih filmaša šezdesetih i sedamdesetih godina, a na zapadu dugo je bio jedva poznat. Filmsku karijeru započeo je kao asistent Keisukea Kinoshite, klasika japanske kinematografije (autor prve verzije „Balade o Narayami“ iz 1958.), a surađivao je i s legendarnim Yasujiruom Ozuom, o kojem je napisao knjigu. Vrhunac autorske karijere predstavlja mu neformalna trilogija o japanskom radikalizmu, čiji je početni film Eros plus masakr iz 1969., a ostala dva Herojsko čistilište iz 1970. i Državni udar iz 1973. godine. Eros plus masakr ostvarenje je postulirano izrazito modernistički - na planu naracije prepliću se dvije priče različitih prostora i vremena radnje, pri čemu je prva priča biografska, a druga posve fiktivna, no obje su oblikovno i tematski vrlo nekonvencionalne; na planu stila, film odlikuju posve neuobičajene kompozicije kadra, pri čemu je posebno uočljivo rezanje donjeg ruba slike (što će desetljećima kasnije oponašati Pawel Pawlikovski u svom oscarovskom uratku Ida). Dugi niz godina u opticaju je bila samo cenzurirana verzija; naime Ichiko Kamichika, jedna od istovremenih triju ljubavnih partnerica Sakaea Osugija, najistaknutijeg japanskog anarhista, 1960-ih još je bila politički aktivna te je Yoshidi zaprijetila tužbom zbog narušavanja privatnosti ako javno prikaže film (iako je promijenio njezino ime u Itsuko Masaoka). Kao nezavisan sineast skromnih prihoda, Yoshida se nije želio povlačiti po sudu i riskirati velike troškove, gubitak procesa i novčanu kaznu, stoga je većinu scena s njezinim likom izrezao. Tako smo i u Hrvatskoj, na Filmskim mutacijama - festivalu nevidljivog filma gdje je Eros plus masakr (pod naslovom Eros + masakr) prvi i do sad jedini put u nas prikazan (bilo je to 2008. godine), mogli vidjeti skraćenu verziju u trajanju od 160-ak minuta. No danas je u opticaju integralna inačica od 216 minuta, i nju ćemo gledati u kinu Tuškanac.

c/b, 216'