Igra

The Game, igrani, triler, SAD, 1997

REŽIJA: David Fincher

Igra

ULOGE:
Michael Douglas (Nicholas Van Orton),
Sean Penn (Conrad),
Deborah Kara Unger (Christine),
James Rebhorn (Jim Feingold),
Peter Donat (Samuel Sutherland),
Carroll Baker (Ilsa)

SCENARIJ:
John Brancato,
Michael Ferris

FOTOGRAFIJA:
Harris Savides

GLAZBA:
Howard Shore

MONTAŽA:
James Haygood

Sadržaj:

Mulitmilijunaš Nicholas Van Orton živi sam na svom raskošnom imanju u blizini San Francisca, a jedino društvo pravi mu dugogodišnja obiteljska kućepaziteljica Ilsa. Nicholas se nedavno razveo od supruge Elizabeth, potpuno se posvetio svojoj uspješnoj investicijskoj banci i pokušava potisnuti sjećanja na očevo samoubojstvo iz vremena dok je Nicholas još bio dijete. Donekle traumatiziran privatnim životom, bogati bankar ne vidi ništa loše u svom samotnjaštvu, te se iznenadi kada ga za 48. rođendan posjeti mlađi brat Conrad, dugogodišnji ovisnik o opijatima. Conrad se sada doima posve drugačijim, a pri susretu s bratom daruje mu pristupnicu tzv. Službi za rekreaciju potrošača koja organizira neobičnu „igru”. Riječ je o tome da osobi koja joj dragovoljno postane klijent Služba svakodnevno priređuje iznenađenja i uzbuđenja na različitim mjestima i u neočekivanim trenucima. Isprva zamenarujući bratov poklon, Nicholas ga naposljetku ipak odluči iskoristiti, te za početak pristupi psihološkoj provjeri u samoj Službi, u kojoj ga dočeka zagonetni gospodin Feingold. Nedugo nakon što prođe provjeru i pristane sudjelovati u igri, Nicholasov će se život iznenada početi mijenjati i pretvarati u niz bizarnih događaja koji su sve samo ne zabavni, a često su i opasni po život.

Realiziran dvije godine nakon psihološke krimi-drame Sedam, prijelomnog ostvarenja u karijeri nekadašnjeg redatelja glazbenih spotova najpopularnijih pjevač(ic)a i bendova, od Stinga i Madonne preko Marka Knopflera i Royja Orbisona do Paule Abdul i Aerosmitha, kao i reklamnih spotova za „jake” brendove Nike, Coca-Colu i Levi´s, psihološki triler Igra redatelja Davida Finchera u vrijeme premijere nije ostvario osobit komercijalni uspjeh, no dočekan je prilično pozitivnim kritikama. Ostvarenje koje je uz redateljevu triler-dramu Soba panike zacijelo najslabije zapažen i najpodcjenjeniji naslov u njegovu dosadašnjem opusu još je jedan predstavnik svojevrsnog mini-trenda iz 90-ih, razdoblja u kojem su se snimali filmovi koji su se poigravali motivom prave i simulirane stvarnosti, od Verhoevenova Potpunog prisjećanja, kojim je desetljeće započeto, preko Proyasova Grada tame i Weirova Trumanova showa kojima je nastavljeno, do prvog nastavka sad već tetralogije Matrix tada braće Wachowski, kojim je zaključeno. Djelo koje je sam autor prije dva i pol desetljeća opisao kao „film o filmovima” ostvarenje je energične i promišljene režije, dinamičnog i preciznog ritma, sjajnog gradiranja suspensa i dramskih tenzija, dovoljno slojevite karakterno-psihološke razrade inicijalno odbojnog protagonista, efektnih i nenametljivih stilizacija te vrlo raspoloženih nastupa čitave glumačke postave predvođene oskarovcem Michaelom Douglasom. Njega je Fincher namjerno odabrao za ulogu protagonista, želeći s jedne strane iskoristiti zazorni profil njegova lika iz Stoneova Wall Streeta, s druge njegovu podložnost manipulaciji nalik onoj koju u Verhoevenovim Sirovim strastima doživljava njegov detektiv Nick Curran, a s treće njegov image glumca koji ciljano bira uloge odbojnih tipova i autodestruktivaca. Sve to rezultiralo je izuzetno uspjelim filmom u kojem je Douglas ostvario jednu od najmarkantnijih uloga u karijeri.

boja, 129'

Trailer