Johnny O'Clock

igrani, krimi-drama, SAD, 1947

REŽIJA: Robert Rossen

Johnny O'Clock

ULOGE:
Dick Powell (Johnny O'Clock),
Evelyn Keyes (Nancy Hobson),
Lee J. Cobb (inspektor Koch),
Ellen Drew (Nelle Marchettis),
Nina Foch (Harriet Hobson)

SCENARIJ:
Robert Rossen (prema priči Miltona Holmesa)

FOTOGRAFIJA:
Burnett Guffey

GLAZBA:
George Duning

MONTAŽA:
Al Clark,
Warren Low

Sadržaj:

Sredovječni Johnny O´Clock mlađi je partner u vlasništvu otmjenog njujorškog casina, koji vodi s Guidom Marchettisom. Njihov uglavnom skladni dugogodišnji poslovni odnos donekle komplicira Guidova privlačna supruga Nelle, Johnnyjeva bivša djevojka koja je u njega još uvijek zaljubljena. Mirno poslovanje kluba većinom osigurava Guido, koji održava veze s gangsterima te za kojeg radi korumpirani policajac Chuck Blayden, momak lak na obaraču zadužen za obavljanje poslova koje ne može odraditi promućurni Johnny i koji nisu posve legalni. Nakon što Blayden ustrijeli kockara koji se opirao uhićenju, slučajem će se pozabaviti sposobni policijski inspektor Koch, koji će Johnnyja pokušati privoljeti na svjedočenje protiv Guida. Sve će se dodatno zakomplicirati kad se Johnnyju za savjet obrati Harriet Hobson, klupska garderobijerka i Blaydenova djevojka koju on želi grubo odbaciti, te kad ubrzo i Harriet i Blayden budu pronađeni ubijeni.

Noirovska krimi-drama scenarista i redatelja Roberta Rossena slobodno je temeljena na izvornoj priči Miltona Holmesa (Boots Malone Williama Dieterlea), koji je za scenaristički predložak drame Salty O´Rourke Raoula Walsha bio nominiran za Oscara. Posrijedi je zapletom i dramaturški razmjerno konvencionalan predstavnik film noira, Rossenov redateljski prvijenac realiziran nakon što je autor duže od desetljeća proveo kao pisac krimića dominantno određenih noirovskim predznakom. Riječ je i o svojevrsnoj redateljevoj pokaznoj vježbi u pristupu žanru, što će usavršiti u iste godine realiziranoj noirovskoj sportskoj drami Tijelo i duša. U sigurno i razmjerno sugestivno režiranom filmu Rossen dosta vješto barata noirovskim konvencijama, ponajviše se oslanjajući na dojmljivu sjenovitu fotografiju Burnetta Guffeyja, dobitnika Oscara za rad na kultnim filmovima Odavde do vječnosti Freda Zinnemanna i Bonnie i Clyde Arthura Penna, dok cjelina u određenoj mjeri pati od rutinske karakterizacije likova, neujednačenog ritma i pojednostavljenih dijaloga. Intrigantan je prikaz naslovnog protagonista, kojeg dosta uvjerljivo tumači Dick Powell (Zbogom ljepotice Edwarda Dmytryka, Grad iluzija Vincentea Minnellija), vješto dočaravajući njegov egoizam, pohlepu i pompoznost, te ga profilirajući kao nejunački lik s kojim gledatelji baš i ne mogu suosjećati. Film je prvotno trebao režirati ugledni Charles Vidor (Pjesma za sjećanje, Gilda), no otpao je zbog sukoba sa studijem Columbia, koji je kasnije i tužio, a isti je studio za važnu sporednu rolu inspektora Kocha od 20th Century Foxa „posudio” sjajnog karakternog glumca Leeja J. Cobba (Na dokovima New Yorka, 12 gnjevnih ljudi).

c/b, 96'

Trailer