ULOGE:
Kamala Israfilova,
Rasim Jafarov,
Mir-Movsum Mirzazade,
Zulfiije Qurbanova

SCENARIJ:
Anar Imanov,
Elmar Imanov

FOTOGRAFIJA:
Driss Azhari,
Berta Valin Escofet

MONTAŽA:
Ioseb 'Soso' Bliadze

Sadržaj:

Nakon što im se sin jedinac, web-dizajner Mahmud, odseli iz obiteljskog doma u neboderu u Bakuu, obiteljski život Azera Samira i njegove supruge Fidan naći će se na ozbiljnoj prekretnici. Dok Samir samo želi da ga svi ostave na miru, Fidan priželjkuje da nakon dugo godina potpune predanosti obitelji konačno ima i malo privatnog života. Štoviše, Fidan je liječnica koja dobije ponudu za novi posao u Berlinu, te i ona počne razmišljati o selidbi. Kad dozna za to, Samir će pokušati sabotirati njezin možebitni odlazak, dodatno mučen dvojbama je li Mahmud uopće njegov biološki sin. Da bi barem donekle sredili svoje odnose, svo troje odluče otputovati na izlet na Crno more, vjerujući da bi im to moglo pomoći. No sukob Samira i Fidan će se i ondje nastaviti, sve do trenutka dok ona iznenada ne nestane, a Samir i Mahmud ne pomisle da se utopila.

Pobjednički film Međunarodnog festivala art filma u gruzijskom Batumiju 2019. godine, koji je iste godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu nagrađen kao najbolji debitantski film te ovjenčan nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI u programu Bright Future, obiteljska drama suscenarista i redatelja Elmara Imanova svojevrsna je autorova posveta velikom Michelangelu Antonioniju. Riječ je o ostvarenju koje podjednako dobro funkcionira i kao karakterna studija triju središnjih likova, i kao inteligentno koncipiran metaforički prikaz onoga što se događa kad kod pojedinca prevlada egoizam te kad njegova želja za slobodom postane jedini cilj kojem teži. Tada taj cilj postaje pokriće za sve ostalo, i za otuđenje od obitelji i za međusobno nerazumijevanje, odnosno za nedostatak želje za razumijevanjem. Po uzoru na Antonionija Imanov kreira dovoljno sugestivno ozračje egzistencijalne tjeskobe, također se baveći jednom od omiljenih tema velikog talijanskog majstora – zapostavljanjem odnosno marginalizacijom žene. To čini na suvremen način, suptilno profilirajući likove i njihova intimna stanja te u uvodu dajući zgodnu posvetu i vlastitom obiteljskom zaleđu. Naime, Imanov od 1998. godine živi u Kölnu, gdje je završio studij filmske režije, a na soundtracku filma na samom početku kao posveta njegovu životu u Njemačkoj odzvanja glasoviti hit 99 Luftballons Nene Hagen iz 1983. godine.

boja, 92'