ULOGE:
Mirjana Nikolić (Radojka),
Petar Bozović (Strahinja),
Slobodan 'Cica' Perović (Živan 'Dušan'),
Vasja Stanković (kmet),
Aleksandar Stojković (Purko),
Tanasije Uzunović (pop)

SCENARIJ:
Đorđe Kadijević (prema priči Milovana Glišića)

FOTOGRAFIJA:
Branko Ivatović

MONTAŽA:
Neva Paskulović-Habić

Sadržaj:

Seoski mladić Strahinja zaljubljen je u lijepu i nježnu plavokosu djevojku Radojku, kći lokalnog gazde. Želi se njome vjenčati, ali gazda Živan neće ni da čuje za to. Kako bi dokazao svoju hrabrost i vrijednost, Strahinja pristane prenoćiti u mlinu-vodenici opsjednutoj vampirima. O mlinu ovisi opstojnost sela, stoga je na mladiću izuzetna odgovornost…

Rođeni Šibenčanin Đorđe Kadijević snažno se afirmirao već prvim filmom Praznik iz legendarne jugoslavenske 1967. godine, prvim ostvarenjem nastalim pod komunističkim režimom kojem su u središtu kolaboratori i kvislinzi, četnici i nedićevci, i prvim u kojem se prikazuje i druga strana četnika, ona koja uključuje pasivni otpor njemačkim okupatorima i spašavanje oborenih savezničkih pilota. Narednim kino radovima Kadijević je nastavio u duhu tzv. crnog talasa (Pohod, Žarki), a počeo je režirati i za televiziju kojoj se naposljetku posve posvetio. Najglasovitiji njegov tv-film je prvi srpski i jugoslavenski horor Leptirica, adaptacija priče Posle devedeset godina (1880) klasika srpskog (seoskog) realizma Milovana Glišića zvanog srpski Gogolj. Kadijević većim dijelom slijedi Glišićev predložak, ali radi radikalan odmak u tretmanu lika Radojke. Dok je u priči mlada djevojka marginalan karakter u službi motivacije protagonista Strahinje, u filmu ona je puno bitnija, utjelovljuje anđeosko-demonsku ambivalentnost i natopljena je intenzivnim i samosvjesnim erotizmom. I priča i film oslanjaju se manje na strane orijentire, a više na srpski folklor, autentičnu tradiciju vampirizma. Uostalom sama riječ vampir čini se da je srpskog porijekla; u svakom slučaju zna se da je iz srpskog ušla u njemački, a odatle, možda preko francuskog, u engleski. Zanimljivo je da Glišićeva priča i Kadijevićev film nisu 'čisti' horori nego sadrže i značajnu dozu humora; štoviše, filmska verzija nije samo ironična nego i parodična, s tim da se to odnosi na početne dijelove filma – što se radnja dalje razvija, ton je sve manje humoran, a sve više stravičan. Od troje glavnih glumaca, dvoje su klasici: već onda kultni Slobodan Cica Perović (Buđenje pacova, tv-serija Salaš u Malom Ritu) i tada mladi Petar Božović koji će 1980-ih postati zvijezda (Tajna Nikole Tesle, Lepota poroka, Večernja zvona), dok nositeljica naslovne role Mirjana Nikolić usprkos privlačnoj vanjštini i značajnom broju uloga nikad nije dosegla do zvjezdanog statusa. Leptirica je odmah po premijernom emitiranju stekla kultni status, neki ga drže jednim od najstrašnijih horora uopće, čemu je pridonijela i činjenica da je jedan čovjek u Makedoniji gledajući film na televiziji dobio srčani udar i umro. U najmanju ruku radi se o ostvarenju velike filmskopovijesne važnosti jer je riječ o prvom hororu s ovih prostora, te je takoreći stvar opće kulture, pogotovo za filmofile, pogledati ga; pogotovo što se pruža rijetka prilika da se to učini na velikom kino platnu.

boja, 63'