ULOGE:
Gary Oldman (Herman Mankiewicz,
Amanda Seyfried (Marion Davies),
Lily Collins (Rita Alexander),
Tom Pelphrey (Joe Mankiewicz),
Arliss Howard (Louis B. Mayer)

SCENARIJ:
Jack Fincher

FOTOGRAFIJA:
Erik Messerschmidt

GLAZBA:
Trent Reznor,
Atticus Ross

MONTAŽA:
Kirk Baxter

Sadržaj:

Godine 1940. slavni holivudski scenarist Herman J. ´Mank´ Mankiewicz biva otpušten iz bolnice u koju je smješten nakon doživljene prometne nesreće, te privremeni smještaj pronađe na izoliranom imanju gdje ga čeka zahtjevan zadatak. Tijekom sljedeća dva mjeseca Mank mora u miru dovršiti scenarij za prvi film mladog holivudskog wunderkinda Orsona Wellesa, no to se, s obzirom da je riječ o teškom ciniku, žestokom alkoholičaru i umjerenom ženskaru, čini kao nemoguća misija. Ipak, Mank je više čovjek sklon flertu a manje ženskar, jer trajno ostaje vjeran svojoj supruzi Sari, koju svi s podsmijehom zovu ´jadna Sara´. No Mank je i mudra osoba koja odlično razumije svijet oko sebe kao i pravila i odnose koji u njemu vladaju, ali se za razliku od svog brata, također izuzetno cijenjenog scenarista Josepha, ne želi tim pravilima i odnosima prilagoditi. Cijena koju će zbog toga platiti, baš kao i Orson Welles, bit će sukob s autoritarnim i izuzetno moćnim Williamom Randolphom Hearstom, medijskim magnatom i političarom prema kojem će Mankiewicz i Welles kreirati lik Charlesa Fostera Kanea u Građaninu Kaneu. Dok uglavnom bezuspješno pokušava raditi na scenariju Wellesova filma, Mankiewicz će uz litre alkohola i bujice ciničnih komentara započeti neobičan odnos s privlačnom i šarmantnom glumicom Marion Davies.

Godine 2021. od deset nominacija za Oscara, uključujući i one u kategorijama najboljeg filma, režije, glavne muške (Gary Oldman) i sporedne ženske uloge (Amanda Seyfried), nagrađena u kategorijama najuspjelije fotografije (Erik Messerschmidt) i produkcijskog dizajna, iste godine nominirana za Zlatni globus u šest najvažnijih kategorija te od šest nominacija za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA ovjenčana također za produkcijski dizajn, biografska humorna drama Mank jedanaesti je dugometražni igrani film Davida Finchera, filmaša koji je danas gotovo podjednako moćan i utjecajan i kao producent (serije Kuća od karata, Mindhunter, Ljubav, smrt i roboti) i kao redatelj. Tijekom protekla tri desetljeća Fincher je iskazao afinitet prema dvjema, odnosno posredno trima tematskim preokupacijama: osim kao redatelj koji će ambiciozno, ali promišljeno i pametno posegnuti za zahtjevnim književnim predlošcima, od Kluba boraca preko Muškaraca koji mrze žene do Nestale, Fincher se profilirao i kao autor posvećen prikazu ljudske patologije i njezine destruktivnosti, pa i autodestruktivnosti. Praktički u svim svojim filmovima Fincher se bavi temom zla u ljudima, zla kao patologije koja uništava pojedince, obitelji i čitave zajednice. Takav je slučaj i u priči o serijskom ubojici Zodijaku u istoimenom filmu, dakako u antologijskom trileru s elementima horora Sedam, u Nestaloj, pa i u trileru Igra, u kojem dojam o ljudima imanentnom zlu ostaje i nakon razrješenja koje je naizgled optimistično. S druge strane, Igra se može interpretirati i kao priča o društvenoj zajednici koja angažmanom svih njezinih članova, što je u filmu u određenoj mjeri nerealno predočeno, pokušava pa i uspijeva pojedinačni egoizam, mizantropiju pa i zlo pretvoriti u ljudskost, čovječnost i empatiju. U kontekstu dosadašnjeg Fincherova opusa film Mank je ponajprije namijenjen izrazitim filmofilima, odnosno ljubiteljima klasičnog Hollywooda i poznavateljima holivudskog studijskog sustava 30-ih godina prošlog stoljeća, njegovih protagonista i odnosa koji su među njima vladali. Kao važniji ili manje bitni likovi, oni u prvom planu ili pak u pozadini, ekranom stalno promiču poznata imena, ne samo naslovnog protagonista Hermana J.(acoba) Mankiewicza, glasovitog scenarista niza sjajnih filmova poput Večere u 8 Georgea Cukora, Maskerade Roberta Z. Leonarda, Čarobnjaka iz Oza i Ponosa jenkija Sama Wooda, nego i njegova brata Josepha L.(ea) Mankiewicza, također izuzetno cijenjenog i dvama Oscarima nagrađenog scenarista (Pismo trima ženama, Sve o Evi, Bosonoga kontesa), ali i dugog niza ostalih sudionika onog vremena. Tu su tako i znameniti šef studija Metro-Goldwyn-Mayer Louis B. Mayer, glasoviti producent David O. Selznick (Zameo ih vjetar, King Kong, Rebecca), također producent i šef produkcije studija M-G-M Irving G. Thalberg, prema kojem je nazvana počasna nagrada Američke filmske akademije, još jedan scenarist Charles Lederer (Muškarci više vole plavuše, Njegova djevojka Petko, Stvar iz drugog svijeta), u filmu mladi Orson Welles, kojeg protagonist cinično naziva ´čudom od djeteta´ i ´malim genijalcem iz New Yorka´, te dakako William Randolph Hearst. Priča filma fokusirana je upravo na Mankiewiczevo pisanje scenarija za Građanina Kanea, za koji će scenarist s Wellesom podijeliti svog jedinog Oscara, a fragmentarnom i skokovitom naracijom usput upoznajemo i Mankiewiczevu prošlost te njega kao osobu. Sjajno i iznimno raspoloženo utjelovljuje ga Gary Oldman, svaka sjajna replika iz njegovih usta zvuči toliko autentično, sočno i životno, a izvrsni dijalozi su obilježje čitavog filma. Sam film s jedne je strane ljubavno pismo klasičnom Hollywoodu, no s druge strane pismo praktički odbačenog ljubavnika, onog koji zna sve mane i svjestan je sve truleži Hollywooda, ali ipak ne može zamisliti bilo koji drugi posao niti neki drugi milje u kojem bi radio i živio. Film je izvedbeno koncipiran kao ekranizirani scenarij, s naznačenim poglavljima, kadrovima, eksterijerima i interijerima, tu su čak i neki namjerno dodani kraceri da izgleda autentičnije, direktor fotografije Erik Messerschmidt maestralno uporabom HDRI (High Dynamic Range Imaging) tehnike snimanja rekreira razdoblje i postiže maksimalnu autentičnost, a tu su i impresivne igre svjetla i sjene, blizi, srednji i drugi plan, toliko da Mank uistinu izgleda kao da je pristigao iz onog vremena.

c/b, 131'