ULOGE:
Lauren Hutton (Leigh Michaels),
David Birney (Paul Winkless),
Adrienne Barbeau (Sophie),
Charles Cyphers (Gary Hunt),
Grainger Hines (Steve)

SCENARIJ:
John Carpenter

FOTOGRAFIJA:
Robert B. Hauser

GLAZBA:
Harry Sukman

MONTAŽA:
Jerry Taylor

Sadržaj:

Atraktivna Leigh Michaels iz New Yorka se preseli u Los Angeles, da bi u „gradu anđela” preuzela novi posao redateljice televizijskih prijenosa. Dok sklapa prijateljstvo s novom kolegicom, također redateljicom Sophie, Leigh u jednoj od nedavno podignutih zgrada iznajmi stan. Nakon što shvati da je u novom šefu, direktoru postaje Steveu, dobila agresivnog udvarača koji ju neće puštati na miru, Leigh već prvog dana na poslu primi anonimni telefonski poziv nepoznatog muškarca. A kad pri povratku u stan ulazna vrata pronađe otključanima, to isprva pripiše nemarnim radnicima koji su ih nakon obavljenih radova zaboravili zaključati. No Leigh ne sluti da je postala metom potencijalno vrlo opasnog uhode koji se smjestio u zgradi preko puta njezine te koji joj nije samo telefonirao na posao i provalio u stan, nego je u njemu postavio i uređaje za prisluškivanje i snimanje s nakanom da ju uvijek drži na oku.

Godine 1979. nominirana za uglednu žanrovsku nagradu Edgar Allan Poe, popularnog Edgara, u kategoriji najboljeg TV-filma ili mini-serije, televizijska triler-drama s elementima horora scenarista i redatelja Johna Carpentera na američkoj TV-postaji NBC premijerno je prikazana svega mjesec dana nakon što je u kino-distribuciju krenula uskoro kultna Noć vještica, jedno od redateljevih najznačajnijih i najuspjelijih ostvarenja kojim je on redefinirao žanr horora i inicirao podžanr slasher filmova. Dotad poznat po svom studentskom filmu Tamna zvijezda, koji je realizirao u paru s Danom O´Bannonom, po u vrijeme premijere ne osobito gledanom, ali od strane kritičara izuzetno hvaljenom Napadu na policijsku postaju br. 13, te po scenariju za solidan triler Oči Laure Mars Irvina Kershnera, Carpenter se upravo zahvaljujući Noći vještica pretvorio u vruće redateljsko ime. Premda filmu Netko me gleda nedostaje ona razina suspensea i sugestivnog gradiranja uznemirujućeg horor-ozračja koje odlikuje Halloween, ipak je riječ o ostvarenju koje postignutu razinu tenzičnosti i paranoidnog ugođaja uspijeva zadržati tijekom čitavog trajanja. To svakako nije malo, budući da je posrijedi djelo realizirano u okruženju filmašima poput Carpentera nesklone TV-produkcije koja se kloni pretjerano eksplicitnih scena i u kojoj su filmovi često prekidani reklamnim blokovima. Slično Noći vještica, redatelj i ovdje manje pozornosti poklanja karakterizaciji likova, naglasak od početka stavljajući na gradiranje dramske i horor tenzije. I snimateljski rad Roberta B. Hausera nalik je onom Deana Cundeya iz istog filma, uz uporabu fluidne pokretne kamere i vješto zavođenje gledatelja na pogrešne tragove kao i njihovo dovođenje do ruba stolca. Na određeni način naslanjajući se na Hitchcockovo remek-djelo Prozor u dvorište, Carpenter je i ovim sigurno i vrlo sugestivno režiranim te odlično glumljenim filmom tijekom snimanja kojeg je upoznao svoju tada buduću suprugu, glumicu Adrienne Barbeau, redefinirao način stvaranja priča na psiho-voajerske teme koji se tijekom 80-ih pokušao oponašati u nizu neusporedivo inferiornijih i dominantno eksploatacijskih filmova, od Očiju stranca Kena Wiederhorna i Zavođenja Davida Schmoellera do Visiting Hours Jeana Claudea Lorda i Lady Beware Karen Arthur.

boja, 97'