Noć vještica
Halloween, igrani, horor, SAD, 1978
REŽIJA: John Carpenter
ULOGE:
Donald Pleasence (Loomis),
Jamie Lee Curtis (Laurie),
Nancy Kyes (Annie),
P.J. Soles (Lynda),
Charles Cyphers (Brackett),
Kyle Richards (Lindsey)
SCENARIJ:
John Carpenter,
Debra Hill
FOTOGRAFIJA:
Dean Cundey
GLAZBA:
John Carpenter
MONTAŽA:
Charles Bornstein,
Tommy Lee Wallace
Sadržaj:
Tijekom noći s 31. listopada na 1. studeni 1963. godine u američkom provincijskom gradiću Haddonfieldu šestogodišnji dječak Michael Myers nožem ubije svoju sestru, tinejdžericu Judith. Nakon te tragedije Michael završi u psihijatrijskoj bolnici, gdje će o njemu ponajviše skrbiti psihijatar dr. Loomis. Desetljeće i pol kasnije, u isto vrijeme pred Noć vještica, Michael pobjegne iz psihijatrijske bolnice i vrati se u Haddonfield. Kad smjesta krene u ubilački pohod, njegove mete postat će tinejdžerice Annie i Lynda te osobito senzibilna Laurie Strode, a njegovim će tragom krenuti dr. Loomis.
Antologijski niskoproračunski horor-triler najuspjelije je i najutjecajnije ostvarenje majstora žanra horora Johna Carpentera, u kojemu je autor na promišljen, inovativan, inteligentan i elaboriranjem određenih motiva prilično provokativan način nadišao financijska i dotadašnja žanrovska ograničenja. Nakon što se u svom prethodnom ostvarenju Napad na policijsku postaju br. 13 ponajviše oslonio na motive iz filmova Rio Bravo i Izgubljena patrola Johna Forda, redatelj je u ovom djelu motive ponajviše posudio iz Hitchcockova Psycha. To se kreće od uporabe subjektivnih i polusubjektivnih kadrova antagonista i njegova vrebanja žrtava, preko značenjskog kontekstualiziranja sekvenci ubojstava kao supstituta za seksualne odnose, te s tim povezanom moralističkom notom u vidu smrti kao kazne za nemoral, do kontrastiranja arhetipske tinejdžerske nevinosti i iracionalnog sadističkog zla oličenih u mladoj protagonistici i kasnije kultnom antagonistu. Rezultat je maestralno režirano djelo preciznog ritma, nabijeno sjajno gradiranim suspensom kojem pridonosi i također antologijski glazbeni motiv iz soundtracka kojeg je skladao sam Carpenter. Imponira autorovo redateljsko umijeće, primjerice u uvodnoj sekvenci subjektivnog pogleda snimljenoj u jednom kadru, ili pak u nizu maestralno komponiranih polusubjektivnih kadrova kojima se kreira iznimno sugestivan ugođaj napetosti i tjeskobe. Film je proslavio glumicu Jamie Lee Curtis te polučio niz redom manje ili više inferiornih nastavaka.
boja, 91'