Oni žive

They Live, igrani, akcijski, horor, SAD, 1988

REŽIJA: John Carpenter

Oni žive

ULOGE:
Roddy Piper (Nada),
Keith David (Frank),
Meg Foster (Holly),
George 'Buck' Flower (skitnica),
Peter Jason (Gilbert)

SCENARIJ:
John Carpenter (prema priči Raya Nelsona)

FOTOGRAFIJA:
Gary B. Kibbe

GLAZBA:
John Carpenter,
Alan Howarth

MONTAŽA:
Gib Jaffe,
Frank E. Jimenez

Sadržaj:

Stigavši u Los Angeles, nezaposleni skitnica Nada privremeni posao pronađe na jednom gradilištu, gdje se sprijatelji s kolegom Frankom. Nakon što ga odvede na obrok u pučku kuhinju, Frank mu pronađe i smještaj u prihvatilištu za siromašne. Krećući se među skromnim i siromašnim svijetom koji nerijetko živi i na ulici, Nada ubrzo počne primjećivati neobične detalje. Dok u blizini crkve slijepi propovjednik poziva ljude da se probude iz letargije, iznad njih prelijeće policijski helikopter, a TV-program učestalo prekida bradati čovjek koji ljude obavještava o postojećem stanju, odnosno o metodama kojima oni na vlasti ljude drže u neznanju i pokornosti. Kad nedugo potom policija izvrši raciju među ljudima oko crkve, Nada će pronaći kutiju punu sunčanih naočala. A kad jedne od njih natakne na nos, stvarnost će početi gledati na posve drugačiji način. Kroz naočale vidi crno-bijelu sliku u kojoj mediji i reklame ne samo potiču na konzumerizam, nego i sadrže jasne poruke kojima se izriču totalitarne poruke o poslušnosti i pokornosti. Štoviše, čini se da su na vlasti čovjekoliki izvanzemaljci koji umjesto lica imaju mrtvačke lubanje, te da se i među običnim stanovništvom kriju mnogi pripadnici izvanzemaljske rase. A sve takve može prepoznati samo onaj tko nosi posebne sunčane naočale.

Realiziran proračunom od svega tri milijuna dolara, na što je zaradio nešto više od 13 milijuna, fantastični akcijski horor scenarista i redatelja Johna Carpentera prilično je uspjela ekranizacija kratke priče Eight O´Clock in the Morning američkog pisca Radella Faradaya ´Raya´ Nelsona, objavljene 1963. godine. Nelson je pisac znanstvene fantastike te autor stripova i animiranih filmova, a njegovo najpoznatije djelo upravo je ova priča, u kojoj se inteligentno i inventivno pozabavio temom straha prosječnog Amerikanca, kojeg simbolizira protagonist, od mogućeg kolapsa prouzročenog konzumerizmom i pohlepom. Na tematskoj razini Carpenter je film obogatio motivom nadzorne snage televizije i time u kolikoj je ona suprotnosti sa zapadnjačkom, poglavito američkom idejom o slobodnoj volji pojedinca. U cjelini je riječ o politički subverzivnom spoju horora, znanstvene fantastike i akcije, o proračunski skromnom B-filmu koji se odlikuje domišljatošću i vještinom pripovijedanja, te o jednom od najzabavnijih Carpenterovih ostvarenja koje se može interpretirati i kao kritika američkog društva u eri Ronalda Reagana. U pozitivnoj recepciji filma ne smetaju ni određeni nedostaci poput ne osobito uvjerljive glume nekadašnjeg kanadskog profesionalnog hrvača Roddyja Pipera, ne uvijek uspjelih specijalnih efekata i detalja koji priču povremeno odvode u smjeru apsurda. Svakako, cjelinu odlikuju zabavni dijalozi, jedna od najžešćih i najduhovitijih filmskih sekvenci uličnih tučnjava, ona između Pipera i Keitha Davida, koju su obojica uvježbavala oko tri tjedna, te vizualno atraktivne akcijske scene. Scenarij je djelo samog Carpentera, koji je povremeno pisao pod pseudonimom Frank Armitage, što je ime jednog od likova iz romana The Dunwich Horror redateljeva omiljenog pisca H. P. Lovecrafta. Za ulogu Franka Carpenter je angažirao Keitha Davida, na temelju njihove vrlo uspješne suradnje u filmu Stvar, ali i stoga što kao partnera Piperu nije želio pukog sidekicka, već markantnog glumca izražene karizme.

boja i c/b, 94'

Trailer