ULOGE:
Goran Bogdan (Nikola),
Boris Isaković (Vasiljević),
Milica Janevski (službenica),
Nada Šargin (Biljana),
Muharem Hamzić (Miloš)

SCENARIJ:
Srdan Golubovi,
Ognjen Sviličić

FOTOGRAFIJA:
Aleksandar Ilić

MONTAŽA:
Petar Marković

Sadržaj:

Od kad je prije dvije godine dobio otkaz u tvornici u kojoj je dotad radio, sredovječni Nikola Stojković očajnički pokušava sačuvati koliko-toliko dostojanstven život za sebe i svoju obitelj. No to je izuzetno teško, jer mu nije isplaćena nijedna od brojnih zaostalih plaća koje mu tvrtka duguje, pa suprugu Biljanu i dvoje djece, tinejdžera Miloša i adolescenticu Sanju, nekako prehranjuje obavljajući sitne i slabo plaćene nadničarske poslove. No jednog dana očajna Biljana u pratnji djece dođe u krug Nikoline nekadašnje tvornice, te se, vičući da su svi gladni, bosi i da nemaju ni minimalna sredstva za život, pred djecom i suprugovim zaprepaštenim kolegama polije benzinom i zapali. Iako Biljana preživi, njezin čin socijalna će služba iskoristiti kao formalni izgovor da Nikoli djecu oduzme zbog pretrpljene traume, zanemarivanja i neimaštine. Našavši se pred zidom te suočen s hladnim i bezobzirnim djelatnicima socijalne službe, Nikola će ubrzo doznati da iza svega stoje dublji nečasni razlozi, odnosno da dobrostojeći pojedinci s jakim vezama i u dogovoru sa socijalnim radnicima preuzimaju formalnu skrb o djeci, o više pa i o desetinama njih, na račun toga dobivajući visoke socijalne naknade i tako se bogateći. S tim saznanjem, Nikola odluči pješice krenuti u tristo kilometara udaljeni Beograd, da bi ministru socijalne skrbi uručio prosvjedno pismo i zatražio poštivanje zakonske odredbe o njegovu pravu na viđanje djece i skrb o njima.

Godine 2020. prikazana na berlinskom festivalu, gdje je u programu Panorama ovjenčana Nagradama publike i Ekumenskog žirija, na 67. Pulskom filmskom festivalu ovjenčana nagradom publike Zlatna vrata Pule i Zlatnom arenom za najbolje glumačko ostvarenje u manjinskim produkcijama (Goran Bogdan), uz najvišu zabilježenu ocjenu publike 5,0, te na beogradskom FEST-u 2020. ovjenčana nagradom Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana FEDEORA i proglašena najpopularnijim filmom FEST-a, psihološka socijalna drama za glavnu ulogu u kojoj je sjajni Goran Bogdan (Sonja i bik, Svećenikova djeca, Majstori, Agape) i na FEST-u nagrađen kao najbolji glumac, četvrto je i najuspjelije dugometražno ostvarenje u dosadašnjoj karijeri producenta, scenarista i redatelja Srdana Golubovića (Apsolutnih sto, Klopka, Krugovi). Posrijedi je u svakom izvedbenom segmentu impresivno te nerijetko nepodnošljivo turobno i mizantropsko djelo ekspandirajuće nelagodnog ozračja, inteligentno angažiran film fascinantno kreiranog realističnog, gotovo naturalističkog socijalnog konteksta, iznimno sugestivne režije i izvrsnih glumačkih interpretacija. Riječ je o snažnoj i slojevitoj moralci s tragičnim i unaprijed na neuspjeh i moguće tragičan kraj osuđenim protagonistima, predestiniranim gubitnicima tranzicije i post/ratne stvarnosti u Srbiji, ljudima koji su u djelovanju inicijalno vođeni dobrim i plemenitim namjerama, a čiji je kraj u boljem slučaju tek s odgođenom tragikom. Pritom su svjesni da nemaju nikakvih izgleda za uspjeh, ali su još svjesniji da je jedino borba ono što im preostaje, jer bez naglašenim obiteljskim i socijalnim razlozima motivirane borbe gube i ono malo ljudskog dostojanstva i ljudskosti što im je preostalo. Golubović maestralno kreira izrazito turobnu, depresivnu i mizantropsku sliku današnje Srbije, pri čemu pojedinačnu i širu tragiku križa s vrlo pesimističnim prikazom izgubljene ljudskosti, ali i s crnohumornim detaljima koji gledatelju pomažu u lakšem prihvaćanju onog što gleda.

boja, 105'