ULOGE:
Ganjirô Nakamura (Komajuro Arashi),
Machiko Kyô (Sumiko),
Ayako Wakao (Kayo),
Hiroshi Kawaguchi (Kiyoshi Homma),
Haruko Sugimura (Oyoshi),
Hitomi Nozoe (Aiko)

SCENARIJ:
Yasujirô Ozu,
Kôgo Noda,
Tadao Ikeda

FOTOGRAFIJA:
Kazuo Miyagawa

GLAZBA:
Takanobu Saitô

MONTAŽA:
Toyo Suzuki

Sadržaj:

Članovi putujuće glumačke družine tradicionalnog japanskog kabuki teatra predvođeni ostarjelim Komajurom Arashijem stižu u lučki gradić u kojem živi Arashijeva nekadašnja ljubavnica Oyoshi sa sinom Kiyoshijem. On je mladi poštar koji ne zna tko mu je otac, a Ayashijeva sadašnja ljubavnica Sumiko će mučena ljubomorom mladiću otkriti da mu je otac upravo vođa glumačke družine. To će inicirati sukob u kojem će Arashi uvrijediti Sumiko te privlačnoj mladoj glumici Kayo platiti da zavede njegova izvanbračnog sina. Sve će se dodatno zakomplicirati kad se Kayo neplanirano zaljubi u Kiyoshija te kad u glumačkoj družini izbiju otvoreni sukobi nakon što im blagajna bude opljačkana.

Drama suscenarista i redatelja Yasujirôa Ozua, jedno od njegovih najuspjelijih i najznačajnijih ostvarenja, prepravak je redateljeva nijemog filma Priča o putujućim travama iz 1934. godine. Dok se priča tog crno-bijelog filma odigravala u planinskim predjelima na sjeveru Japana, zbivanja u novijem filmu u boji odvijaju se uz more. Pri tome Plutajuće trave odlikuju i nenametljiv narativni prosede, uporaba praktički posve statične kamere uz manje stilskih montažnih zahvata, dojmljiva fotografija Kazua Miyagawe (Rashomon, Yôjinbô), superioran ritam, učinkovito korištenje boje u cilju postizanja jedinstva strukture djela, naglašena dramska tenzičnost, izražena emotivnost te spretno korištenje melodramskih motiva poput onog inicijalnog o odsutnom ocu koji se na dramatičan način ponovno pojavljuje u životu sina koji se suočava s uznemirujućim otkrićem. Pod sugestivnom redateljskom palicom iznimno senzibilnog Ozua, koji i ovdje zbivanja zaokružuje efektnim vizualnim motivima i detaljima poput dolazaka i odlazaka glumaca, melodrama je nadograđena sjajnim dijalozima i maestralnom karakterizacijom likova, a tu je i uobičajeno autorovo tematiziranje obiteljskih i prijateljskih odnosa, nepravde, usamljenosti i očaja, smisla ljubavi i žrtvovanja za one koje se voli.

boja, 119'