Privatni život
Private Life, igrani, drama, SAD, 2018
REŽIJA: Tamara Jenkins
ULOGE:
Kathryn Hahn (Rachel Biegler),
Paul Giamatti (Richard Grimes),
Kayli Carter (Sadie Barrett),
Molly Shannon (Cynthia Grimes),
Denis O'Hare (dr. Dordick),
Emily Robinson (Charlotte Grimes)
SCENARIJ:
Tamara Jenkins
FOTOGRAFIJA:
Christos Voudouris
MONTAŽA:
Brian A. Kates
Sadržaj:
Sredovječni Richard i njegova supruga Rachel umjetnici su u petom desetljeću života koji na sve moguće načine pokušavaju dobiti dijete. Oni skromno žive u iznajmljenom stanu u New Yorku, a dok se Richard bavi kazalištem i u ˙fušu´ prodaje kisele krastavce, Rachel je autorica kratkih priča koja očekuje skoro izdavanje zbirke. Njihov život je jednoličan i prilično jednostavan, i sve bi bilo uobičajeno da oboje ne priželjkuju dijete kojim bi obogatili vlastite egzistencije. No tome na putu stoje Racheline neplodne stanice kao i činjenica da se Richard približava 50. rođendanu, a ima i samo jedan testis. Nakon što ne uspiju ni s pokušajem umjetne oplodnje, kao ni s pronalaženjem surogat majke i s usvajanjem djeteta, njihov liječnik im predloži da u reprodukciju uključe treću osobu koja bi im omogućila zdrave jajne stanice. Njih dvoje to isprva složno odbiju, ni ne sluteći da će time unijeti tenzije u međusobni odnos, sve dok im se na obzoru ne pojavi nećakinja Sadie Barrett. Ona je nedavno napustila koledž i mogla bi biti savršeni donos jajnih stanica, a to će saznanje Richarda i Rachel nagnati da ponovo razmotre opcije koje im stoje na raspolaganju.
Hvaljena i nagrađivana humorna drama scenaristice i redateljice Tamare Jenkins ostvarenje je kojim se autorica iza koje je karijera duga tri desetljeća nakon stanke od 11 godina vratila pod svjetla reflektora. Od početka 90-ih do danas ona je režirala tek tri dugometražna filma, kao i tri ostvarenja kratkog metra te jednu epizodu hvaljene, ali kod nas nedistribuirane serije Shooting Gallery, zapravo niza kratkih filmova autorica i autora različitih tematskih preokupacija, stilova i senzibiliteta. U tom smislu Jenkins ne krasi osobita produktivnost, no s druge strane njezina su ostvarenja izuzetno uspjela, prepoznatljiva i osebujna. Istaknuta predstavnica američkog nezavisnog filma zna da su priče iz svakodnevice najintrigantnije kad se odigravaju u krugu obitelji, a kad su te obitelji pomaknute te obilježene kompleksnim odnosima i intimnim dramama njihovih članova, rezultati su dodatno zanimljivi. Njezine likove muče različite psihoze, nesigurnosti i strahovi, egzistencijalna kriza urbanih intelektualaca iz ne samo američkog društva opipljiva je i sugestivno predočena, a Richard i Rachel, dok se žale na potpunu apstinenciju od seksa, počinju se pitati ima li u svijetu u kojem žive uopće smisla dobivati djecu. Njihova intimna stanja i dvojbe Jenkins prožima ne samo gorčinom i tugom, nego i humorom koji je blagotvoran i koji pridonosi životnosti i uvjerljivosti cjeline. Pritom ona nenametljivo, ali efektno postavlja i pitanja o smislu života i veza, kao i o tome u kolikoj mjeri i na koje načine su ljudi uopće gospodari vlastitih sudbina. U autoričinu izvedbenom prosedeu može se osjetiti ponešto od neurotičnosti Woodyja Allena, kao i od njegova smisla za humor i za profiliranje likova, a osobito valja izdvojiti sjajne glumačke interpretacije Paula Giamattija, koji je zasad jedinu oskarovsku nominaciju osvojio za sporednu ulogu u biografskoj sportskoj drami Cinderella Man Rona Howarda, i pouzdane karakterne glumice Kathryn Hahn, koja se podjednako dobro snalazi i u naglašenije humorom obilježenim rolama.
boja, 123'