Ptičice i ptičurine

Uccellacci e uccellini, igrani, humorna drama, Italija, 1966

REŽIJA: Pier Paolo Pasolini

Ptičice i ptičurine

ULOGE:
Totò (Totò / Cicillo),
Ninetto Davoli (Ninetto / Ninetto),
Femi Benussi (Luna),
Umberto Bevilacqua,
Renato Capogna

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini,
Dante Ferretti

FOTOGRAFIJA:
Mario Bernardo,
Tonino Delli Colli

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

U Italiji sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, sredovječni otac i njegov mladi sin pješice putuju u nepoznatom smjeru. Tijekom putovanja oni susretnu vranu koja posjeduje sposobnost govora, i koja simbolizira ljevičarskog intelektualca po uzoru na Palmira Togliattija. Ona im počne pripovijedati o dvojici franjevaca iz srednjeg vijeka, koji su dobili zadatak širenja evanđelja na jastrebove i vrapce. Premda su franjevci tada među zasebnim vrstama ptica uspjeli proširiti evanđeoski nauk, ipak nisu uspjelo postići da se jastrebovi i vrapci vole, jer su se ovi u zajedništvu odmah međusobno napali. Dok dobrodušni ali i nespretni otac i njegov ne baš bistar sin nastavljaju putovanje, vrana ih počne obavještavati o različitim političkim problemima i odnosima u svijetu. Tijekom putovanja oni će upoznati i razne neobične ljude, poput zemljoposjednika koji će ih otjerati, obitelji koja živi u siromaštvu pa čak i prostitutke.

Godine 1966. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, humorna art-drama s elementima fantastike za glavnu ulogu u kojoj je glasoviti talijanski komičar Totò sljedeće godine ovjenčan talijanskom inačicom nagrade Zlatni globus (Globo d´oro) u kategoriji najboljeg glumca, alegorijsko je ostvarenje realizirano u formi filma ceste. Djelo koje je u vrijeme premijere dočekano vrlo pohvalnim kritikama, a za koje je Pasolini tvrdio da mu je najdraži film u karijeri, predstavlja neobičnu fantaziju u kojoj autor u tematski fokus stavlja kršćanstvo i marksizam, pritom ostavljajući otvorenim pitanje vjeruje li osobno u nešto od toga, ili pak u oboje. Moguće da je redateljev stav da to zapravo nije ni bitno, jer u konačnici jastrebovi i dalje jedu vrapce, bez obzira koliko ih se pokušavalo privesti evanđelju i vjeri. Moguća je interpretacija da vrana u tom odnosu predstavlja marksiste, pogotovo s obzirom da je postulirana po uzoru na legendarnog vođu talijanskih komunista Palmira Togliattija, a u tom slučaju protagonisti otac i sin predstavljaju kršćane. Riječ je o naglašeno alegorijskom filmu kojeg osim odlične režije, vrlo inteligentno sročenog scenarija koji je uz Pasolinija napisao ugledni dizajner produkcije i tri puta Oscarom nagrađeni scenograf Dante Feretti, izvrsne crno-bijele fotografije koju je uz Marija Bernarda potpisao iznimno cijenjeni i nagrađivani Tonino Delli Colli (Bilo jednom u Americi, Ime ruže, Život je lijep) te sjajne glazbe Ennija Morriconea odlikuju i vrlo raspoložene glumačke interpretacije, osobito velikog talijanskog komičara Totòa (Obično nepoznati lopovi, Mandragola, Totò traži kuću), za kojeg je Pasolini i napisao glavnu ulogu. Štoviše, Totò u filmu tumači dvije uloge, druga je ona brata Cicilla, a ovaj dvostruki nastup, za koji je glumac ovjenčan godišnjom nagradom talijanske kritike Nastri d´Argento, koncipiran je kao posveta njegovu veliku značaju za talijansku kinematografiju.

c/b, 91'

Trailer