Sjećanja na nerazvijenost

Memorias del Subdesarrollo, igrani, Kuba, 1968

REŽIJA: Tomás Gutiérrez Alea

Sjećanja na nerazvijenost

ULOGE:
Sergio Corrieri,
Daisy Granados,
Eslinda Núñez

SCENARIJ:
Edmundo Desnoes,
Tomás Gutiérrez Alea

FOTOGRAFIJA:
Ramón F. Suárez

GLAZBA:
Leo Brouwer

MONTAŽA:
Nelson Rodríguez

Sadržaj:

Naš ambivalentni antijunak Sergio pripadnik je imućne buržujske porodice koji želi postati pisac. Iako su njegova obitelj i prijatelji nakon revolucije emigrirali u Ameriku, on ipak odlučuje ostati u Havani osjećajući se podjednako otuđenim od starog klasnog svijeta koji odumire i novog svijeta koji nikako da dođe, a čiju cijenu izgradnje itekako osjeća na vlastitoj koži. Jer kako ironično komentira Sergio, lako je biti marksist kada si milijunaš u Parizu kao Picasso. Ovaj misaono provokativan film temeljen na romanu Edmunda Desnoesa najpoznatije je djelce kubanskog novog vala, koje se odupire bilokakvim jednoznačnim iščitavanjima. Film se vremenski proteže od iskrcavanja Amerikanaca u Zaljevu svinja do Kubanske krize 1962. godine te ga prožima osjećaj tjeskobe i hitnosti nuklearnog zeitgeista. Sergio egzistencijalistički preispituje svijet oko sebe, osjećajući se odsječeno od tekovina revolucije, ali i od vrijednosti koje zastupa njegova buržujska porodica. Odbija emigrirati u SAD i u samoći napokon ima slobodu duboko se zadubiti u svoju svijest i otkriti svoje mjesto u nerazvijenom kubanskom društvu. Doduše njegova sumnja i pasivnost samo rastu kako film odmiče, kulminirajući u sceni meltdowna kada navlači ženine hulahupke preko glave i tumara svojim nekada raskošnim, a sada pomalo oronulim stanom. Većinu vremena provodi u pokušajima da modulira tinejdžerku Elenu prema svojoj bivšoj ženi – ljubavne strasti više ga okupiraju od tričarija dnevne politike. Dok se njegovi sunarodnjaci pripremaju na akciju za vrijeme apogeja Kubanske krize, Sergio ih može samo distancirano promatrati kroz svoj dalekozor. Je li riječ o još jednom pasivnom intelektualcu koji je previše zaokupljen samim sobom da bi mario za društvenu pravdu? Ili je društvena pravda samo drugo ime za zamjenu jedne društvene elite drugom? Ovo politički otvoreno djelo istančana je psihološka studija o otuđenom pojedincu koji se pokušava snaći usred burnih društvenih promjena, snimljena u maniri Antonionijeve tetralogije o nelagodama modernog života. Otok je zamka, a strah od nerazvijenosti proganja i paralizira jer „mali smo i presiromašni, a cijena dostojanstva je preskupa.“ A odgovor na pitanje koja je uloga intelektualca u revoluciji ostaje izgubljen negdje na otvorenom moru, gdje naš Sergio (u maniri Camusova Ljeta, no s druge strane tropa) živi „okružen prijetnjama u srcu kraljevske sreće.“ Na koncu, što je tako loše u tome što Elena voli bolero?  (Dina Pokrajac)

Produkcija: Instituto Cubano del Arte e Industrias Cinematográficos (Miguel Mendoza)

104'