Tokijski sumrak

Tôkyô boshoku, igrani, drama, Japan, 1957

REŽIJA: Yasujirō Ozu

Tokijski sumrak

ULOGE:
Setsuko Hara (Takako Numata),
Ineko Arima (Akiko Sugiyama),
Chishû Ryû (Shûkichi Sugiyama),
Isuzu Yamada (Kisako Aijima),
Teiji Takahashi (Noboru Kawaguchi),
Masami Taura (Kenji Kimura)

SCENARIJ:
Kôgo Noda,
Yasujirô Ozu

FOTOGRAFIJA:
Yûharu Atsuta

GLAZBA:
Takanobu Saitô

MONTAŽA:
Yoshiyasu Hamamura

Sadržaj:

Mlada Akiko Sugiyama studentica je i mlađa od dviju kćeri samohranog oca Shûkichija, bankovnog službenika čija se druga kći Takako vratila u očev dom nakon što je napustila supruga alkoholičara, s kojim ima kćerkicu. Dok Takako od oca krije razlog zbog kojeg je napustila supruga, Akiko je upravo doznala da je u vezi s fakultetskim kolegom Kenjijem Kimurom neplanirano ostala u drugom stanju. Dok ga traži da mu priopći vijest koja mladića neće razveseliti, Akiko u salonu za igranje mahjonga susretne sredovječnu Kisako Aijima, ženu za koju će se pokazati da zna mnogo o djevojčinoj obitelji. Kad o svom susretu s Kisako obavijesti sestru, Takako shvati da je žena zapravo njihova majka koja ih je u djetinjstvu napustila i otišla s drugim muškarcem. Dok Takako odlazi u salon i Kisako moli da svoj identitet ne otkrije Akiko, mlađa sestra uspije pronaći Kenjija i reći mu da je trudna, na što ovaj pobjegne zaključivši da ne želi preuzeti odgovornost. Akiko će iz toga zaključiti da ju Kenji ne voli te će, posudivši novac iz banke u kojoj joj radi otac, otići počiniti pobačaj.

Drama susvenarista i redatelja Yasujirôa Ozua jedno je od najmračnijih ostvarenja u njegovu opusu, ujedno i autorov posljednji crno-bijeli film. U svom najpesimističnijem djelu Ozu se, zajedno s vrlo čestim suscenaristom Kôgom Nodom (Kasno proljeće, Tokijska priča, Plutajuće trave) pozabavio za njih netipičnim motivima neželjene trudnoće, pobačaja, nevjerne supruge, neodgovornih muškaraca i samoubojstva. Djelo koje tematikom i ugođajem asocira na grčku tragediju u vrijeme premijere smatrano je promašajem, no danas se drži jednom od redateljevih najznačajnijih i najsnažnijih drama. Također, riječ je o jedinom Ozuovu filmu realiziranom nakon Drugog svjetskog rata u kojem se zbivanja odigravaju usred zime, zbog čega ne iznenađuju tragika i konstantan ugođaj sjete. Riječ je o filmu možda ponajviše namijenjenom onodobnoj generaciji mladih Japanaca, kojima poručuje da se intenzivno razlikuju od generacije svojih roditelja koji su im zatrovali živote i tragično usmjerili budućnost. I ovaj Ozuov vrlo sugestivno režiran film odlikuju polagana naracija, životni dijalozi, stilizirani vizualni prosede, jasan i realističan zaplet te sjajne glumačke interpretacije postave predvođene redateljevom stalnom glumicom Setsuko Harom (Tokijska priča, Rano ljeto) i Ineko Arima (Cvijeće ravnodnevnice).

c/b, 140'

Trailer