ULOGE:
Peter Simonischek (Winfried Conradi / Toni Erdmann),
Sandra Hüller (Conradi),
Michael Wittenborn (Henneberg),
Ingrid Bisu (Anca),
Lucy Russell (Steph),
Thomas Loibl (Gerald)

SCENARIJ:
Maren Ade

FOTOGRAFIJA:
Patrick Orth

MONTAŽA:
Heike Parplies

Sadržaj:

Winifred Conradi je razvedeni učitelj glazbe koji se voli pretvarati da je netko drugi. Kad mu umre voljeni pas, odluči se iznova povezati s kćerkom Ines koja gradi poslovnu karijeru u konzaltingu. Ines trenutno radi u Bukureštu, na projektu outsource-anja u naftnoj industriji. Posve je posvećena poslu pa nema vremena za obitelj, niti općenito za privatni život. Winifred stoga otputuje u Bukurešt kako bi joj pravio društvu i opustio je, a u sklopu toga preruši se koristeći periku i lažne zube, i počne se predstavljati kao Toni Erdmann, life coach i konzultant…

Maren Ade trebalo je punih sedam godina da se pojavi s novim filmom, nakon zapaženog prethodnika Svi ostali. Taj novi film, Toni Erdmann, smjesta je i posve zasluženo postao apsolutna senzacija, podsjetivši na iznimnu originalnost autoričina prvijenca Šuma za drveće, originalnost koja je pala u drugi plan u spomenutom 'sofomorskom' ostvarenju Svi ostali. No dok je Šuma za drveće ipak bila takozvani mali film, de facto studentski projekt (autoričin diplomski rad), Toni Erdmann vrlo je ozbiljna (ko)produkcija čak šest zemalja (Njemačka, Austrija, Rumunjska, Monako, Francuska, Švicarska), među kojima samo Rumunjska nije ekonomska (vele)sila, ali zato jest filmska, zahvaljujući tzv. novom rumunjskom valu s kojim najveći uspjeh u dosadašnjem malom, ali snažnom opusu Maren Ade dijeli neke bitne dodirne točke – realistički pristup i kritiku (neoliberalnog) kapitalizma. No za razliku od većine filmova novog rumunjskog vala, rad njemačke sineastice izrazito je obojen pomaknutim humorom i uopće izrazito neobičnim svijetom djela unutar načelno realističkog konteksta. Već u Šumi za drveće Ade je pokazala vrhunsku vještinu u povezivanju realističkog i bizarnog, svakodnevnog i nadrealnog, a u Toniju Erdmannu savršeno baratanje tim elementima dovela je do vrhunca. Riječ je o filmu koji podjednako snažno slika odnos oca i kćeri te beskrupuloznu prirodu kapitalizma, istovremeno se metatekstualno odnoseći prema nasljeđu rumunjskog novog vala, ali i humorističnom stilu Jona Landisa, a nevjerojatna slojevitost njegove poetike doista je zadivljujuća. Toni Erdmann je i vrlo emotivan, dirljiv, tužan, i razgaljujuće duhovit, i društveno-kritičan i prooniričan, i grub i nježan, sentimentalan i groteskan, a dvoje glavnih likova, Winifred/Toni i Ines te njihovi briljantni utjelovitelji Peter Simonischek i Sandra Hüller, idu u red najzanimljivijih i najekspresivnijih karaktera odnosno glumaca ikad viđenih na filmu. Doista, riječ je o jednom od vrhunaca filmske umjetnosti dosadašnjeg tijeka 21. stoljeća, pa ne čudi da je dobio pravi ocean nagrada i priznanja; među njima spomenimo tek one najzvučnije – Europska filmska nagrada za najbolji film (prvi put za rad ženskog redatelja), režiju, scenarij, glumca i glumicu, oscarovska nominacija za najbolji film na stranom jeziku (nepravedno 'poražen' od Trgovačkog putnika Asghara Farhadija), nominacija za Zlatni globus u istoj kategoriji (nagrađena je Elle Paula Verhoevena, također izuzetno ostvarenje), nagrada Međunarodne federacije kritičara FIPRESCI za najbolji film festivala u Cannesu, nagrada iste organizacije za najbolji film godine proglašena u San Sebastianu, najbolji film godine po izboru najpopularnijeg ozbiljnog filmskog časopisa Sight & Sounda, treći najbolji film godine, druga najbolja redateljica ili redatelj te druga najbolja glumica u anketi elitnog magazina Village Voice.

boja, 162'