ULOGE:
Ekaterina Rak (Olga),
Lidija Oleksandrivna Savka (Olgina majka),
Oksana Ivanivna Sklijarenko (Olgino dijete),
Dmitro Andrijovich Gachkov (Olgin brat),
Natalija Baranova (Olgina prijateljica),
Miloslava Kubkova

SCENARIJ:
Veronika Franz,
Ulrich Seidl

FOTOGRAFIJA:
Edward Lachman,
Wolfgang Thaler

MONTAŽA:
Christof Schertenleib

Sadržaj:

Tijekom jedne hladne i sive zime, ljudi se smrzavaju, u Austriji jednako kao i u Ukrajini. Dva različita svijeta sve više nalikuju jedan drugom, a dok Zapad iz određenih razloga gleda prema Istoku, Istok čeznutljivo pogledava prema Zapadu. U takvom ozračju simultano se odigravaju dvije priče, naizgled međusobno nepovezane, baš kao što se odvijaju putovanja dvoje mladih ljudi koji priželjkuju nove životne početke. Olga je medicinska sestra iz Ukrajine koja u potrazi za boljim životom napušta obitelj i odlazi u Austriju, gdje će se zaposliti kao čistačica u gerijatrijskoj bolnici. Mladi Austrijanac Paul nezaposleni je zaštitar koji u potrazi za smislom života istodobno sa svojim očuhom, čovjekom koji se bavi mutnim poslovima i kreće rubom zakona, polazi prema istoku, da bi dospio u Ukrajinu. Dok pratimo njihove priče i sudbine, postaje jasno da hladna klima u jednoj regiji pandan pronalazi u hladnim međuljudskim odnosima u drugom okruženju.

Godine 2007. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, te s uspjehom prikazana na više međunarodnih filmskih festivala, egzistencijalna socijalna doku-drama suscenarista i redatelja Ulricha Seidla ostvarenje je u čijem je svakom kadru razvidan nerv rasnog dokumentarista njegova autora, nekadašnjeg slikara i fotografa koji je u igranom filmu debitirao 2002. zapaženom dramom Pasji dani. Naglašena realističnost zbivanja predočenih neposrednim no hladnim i distanciranim pogledom i potpunim odsustvom glazbe, te impresivni izvedbeni minimalizam s osloncem na neke elemente neorealizma, najjači su aduti storije o neveselim sudbinama dvoje mladih Europljana. Ona je Olga, brižna samohrana majka i loše plaćena medicinska sestra iz ukrajinske provincije koja, nakon što se u domovini bezuspješno okuša u bavljenju internetskom pornografijom, dijete ostavi na skrb svojoj majci i kakav-takav bolji život odluči potražiti u Beču. Dakako, i ondje ju čeka mijenjanje slabo plaćenih poslova i beskrajno ponižavanje, te naposljetku duži posao čistačice na gerijatrijskom odjelu jedne bečke bolnice. On je Paul, Olgin problematični te nasilnim ispadima i alkoholu sklon vršnjak koji će, dobivši otkaz na poslu zaštitara, u pratnji neodgovornog i nemoralnog očuha obavljajući mutne ilegalne posliće preko Slovačke konačno stići u Ukrajinu. Epizodno strukturirana cjelina paralelnom montažom prati zrcalne putove Olge i Paula, pri čemu je nevesela sudbina djevojke iz tranzicijske Europe na Zapadu onaj ´uvoz´ iz naslova, dok je ´izvoz´ djelomičan film ceste kojim pratimo Paula na putovanju istočnom Europom. Redateljeva poruka je posve jasna i eksplicitna, i u toj jasnoći pojednostavnjena i donekle odveć tezična. Istočna Europa na nekad mitski Zapad izvozi dobrodušne i plemenite mlade ljude koji zbog kulturoloških, civilizacijskih i inih razloga nikad neće biti integrirani u društveni korpus, dok istodobno sa Zapada uvozi kriminalni polusvijet ogrezao u nemoral. Storije o objema protagonistima Seidl oslikava vrlo pesimističnim i tjeskobnim tonovima, s velikim brojem eksplicitnih pornografskih scena i gdjekad teško podnošljivih naturalističkih sekvenci stvarnih umirućih pacijenata Olgine bolnice. Mizantropija i nemilosrdnost kojom redatelj tretira svoje likove gotovo su opipljivi, ali ipak povremeno prošarani začudnim altruizmom i poetičnošću.

boja, 141'