ULOGE:
Michelle Williams (Wendy),
Will Patton (mehaničar),
Will Oldham (Icky),
Wally Dalton (čuvar),
John Robinson (Andy Mooney)

SCENARIJ:
Jonathan Raymond,
Kelly Reichardt

FOTOGRAFIJA:
Sam Levy

MONTAŽA:
Kelly Reichardt

Sadržaj:

Wendy je mlada nezaposlena žena koja sa svojim psom Lucy putuje auto-karavanom prema Aljasci, gdje se nada da će pronaći posao. U gradu Portlandu, u Oregonu, automobil joj se pokvari, a ona nema dovoljno novaca da ga popravi. Odlazi u supermarket kako bi se domogla hrane za Lucy, koju ostavlja vani, no biva primijećena u pokušaju krađe i odvedena na policiju. Nakon plaćanja kazne hita nazad do dućana, ali Lucy više nije tamo. Wendy kreće u potragu za njom…

Dvije godine nakon prve suradnje sa književnikom i scenaristom Jonom Raymondom u Staroj radosti, Kelly Reichardt je adaptirala još jednu njegovu priču iz zbirke Livebility, ovaj put onu nazvanu Train Choir. Za glavnu ulogu angažirala je jednu od vodećih ženskih zvijezda nezavisne produkcije, tada 28-godišnju Michelle Williams, i bila je to prva od njihove četiri dosadašnje suradnje; kao partnericu pridružila joj je svoju kujicu Lucy, koja je debitirala upravo u Staroj radosti. Michelle i Lucy kreirale su savršen par velike emotivne povezanosti, a Wendy i Lucy je uz kasniju Prvu kravu najemotivniji i najpotresniji film Reichardtina opusa. Autoričina minimalističko-realistička poetika ovdje je dovedena do naturalističkog vrhunca, a Michelle Williams bila je toliko uvjerljiva u ulozi djevojke iz nižih siromašnih slojeva da je slučajni prolaznici na filmskom setu uopće nisu prepoznavali. Pripremajući se za film, dva tjedna spavala je u vlastitom autu, a na samom snimanju tjednima nije prala kosu niti se šminkala, no ni to nije moglo neutralizirati njezinu prirodnu slatkoću, vrlo bitnu za identitet lika Wendy i recepcijsku identifikaciju. Wendy i Lucy divan je film o ljubavi dvoje bića različitih vrsta koji nijedan ljubitelj pasa ne bi smio propustiti, ali istovremeno i film o egzistencijalnoj usamljenosti i borbi te razornom djelovanju kapitalizma na ekonomiju. Kao što ga tematika ljubavi za kućnog ljubimca ne odvodi u sentimentalizam i patetiku, tako je i njegov društveno-kritički angažman suptilan i nenametljiv, iako posve jasan. Film je premijerno prikazan u programu Izvjestan pogled festivala u Cannesu gdje nagrađen Psećom palmom, na festivalu u Chicagu, jednoj od uglednijih sjevernoameričkih filmskih smotri, uvršten je u glavni natjecateljski program; bio je nominiran i za nagradu Nezavisni duh za najbolji film i glavnu glumicu, te je zauzeo osmo mjesto na listi filmova godine prestižnog magazina Village Voice, a Michelle Williams drugo na listi najboljih glumica. Američki filmski institut uvrstio ga je među deset najboljih filmova godine, bez redoslijeda, sa sljedećim obrazloženjem: „Wendy i Lucy je precizan portret života na rubu u Americi, gdje se svaki dolar odvaguje, a dnevne odluke postaju prava drama. Redateljica, koscenaristica i sumontažerka Kelly Reichardt vjeruje jednostavnosti dobro ocrtane, emocionalne priče, njezinoj sposobnosti da dopre do publike, podižući ovaj minimalistički film o ženi i njenom psu tihim trenucima koji ne mole za naklonost. Herojska izvedba Michelle Williams središte je ove snažne poeme o prijateljstvu – za što brinuti, što pružiti i što pustiti da ode – kao naricanju udaljenog vlaka koji zaziva bolji život.“

boja, 80'