ULOGE:
Lars Rudolph (János Valuska),
Peter Fitz (György Eszter),
Hanna Schygulla (Tünde Eszter),
Éva Almássy Albert (tetka Piri),
Ferenc Kállai

SCENARIJ:
Péter Dobai,
Gyuri Dósa Kiss,
György Fehér,
Béla Tarr,
László Krasznahorkai (prema vlastitom romanu)

FOTOGRAFIJA:
Patrick de Ranter,
Miklós Gurbán,
Erwin Lanzensberger,
Gábor Medvigy,
Emil Novák,
Rob Tregenza

GLAZBA:
Mihály Vig

MONTAŽA:
Ágnes Hranitzky

Sadržaj:

Napomena: Zbog nepostojanja projekcijske kopije, koju ne posjeduje niti Mađarski nacionalni filmski institut, niti distributer, producent ili autor, kao ni ostali europski arhivi, film Werckmeisterove harmonije smo, nažalost, primorani prikazati s DVD-a.

Mještani udaljenog provincijskog gradića smještenog u mađarskoj ravnici jedne hladne zime bez snijega iščekuju dolazak cirkusa. Ne samo mještane, nego i stanovnike obližnjih naselja pa čak i posjetitelje koji stižu iz udaljenih krajeva, ponajviše zanimaju glavne cirkuske atrakcije, preparirano truplo najvećeg kita na svijetu i zagonetni Princ, koji navodno posjeduje sposobnost privlačenja agresivnih i nasilnih sljedbenika. Nakon što cirkus stigne u gradić, dok se na središnjem trgu podiže cirkuska šatra, oko nje se počinje okupljati sve više ljudi željnih da svojim očima vide obećane atrakcije. Među njima su i mjesni poštar János Valuska, te njegov ujak György Eszter, muzikolog koji strastveno izučava opus Andreasa Werckmeistera, njemačkog skladatelja, organista i glazbenog teoretičara iz 17. stoljeća. No svojim okupljanjem ljudi postupno narušavaju mirnu svakodnevicu provincijske sredine, a dok se na trgu stvara gomila ljudi rađa se osjećaj napetosti i nervoze, što bi moglo dovesti i do nasilnih ispada te naznačiti mogućnost apokalipse.

Godine 2000. prikazana na festivalu u Cannesu te godinu kasnije na Berlinskom filmskom festivalu ovjenčana nagradom žirija čitatelja lista Berliner Zeitung, impresivna drama s nadrealnim elementima Werckmeisterove harmonije u režiji Béle Tarra i njegove stalne suradnice Ágnes Hranitzky, izuzetno je uspjela adaptacija istoimenog središnjeg dijela romana Melankolija otpora glasovitog mađarskog književnika Lászlá Krasznohorkaija. On je i suscenarist filma, uz samog Tarra, pri čemu Tarr naglašava da su njegovi najvažniji suradnici u radu na filmu, i Ágnes Hranitzky i Gábor Medvigy kao jedan od šestorice snimatelja, suautori djela koje bez njih ne bi posjedovalo umjetničku snagu i sugestivnost koje ga odlikuju. Iako se zbivanja u filmu uvelike razlikuju od onih u Krasznohorkaijevoj prozi, jer se primjerice u romanu neprestano mijenja središnji fokus i u odnosu na protagonista i u odnosu na temeljnu nit radnje, dok je u filmu poštar Valuska konstantno središnji lik, te je primjerice u filmu u potpunosti uklonjen i tragikomični okvir romana koji određuje spletkarenje gospođe Eszter, duh romana i osnovna polazišta piščeve poetike u potpunosti su ispoštovani. Duge rečenice iz Krasznohorkaijeve proze tako pandan dobivaju u dugim, naglašeno atmosferičnim i elegantno-sablasnim kadrovima Tarrova filma, dojmljivosti kojih pridonose i sjajna crno-bijela fotografija kao i nepredvidljivi pokreti kamere, a formalna zatvorenost i konceptualna strogost proze u filmu se ogleda u pravilnoj izmjeni kadrova snimljenih u interijerima i eksterijerima. I ovaj Tarrov film imponira vizualnim stilom koji podrazumijeva duge, pomno promišljene i realizirane kadrove, iznimno spor dramaturški i narativni ritam zbog kojeg je film u trajanju od 135 minuta komponiran od svega 40-ak kadrova, te izuzetno vješto kontrastiranje realizma nemilosrdne, nepregledne i nepromjenjive pustare s nadrealnim prizorima u kojima se primjerice pijanci u krčmi kreću u skladu s kretanjem planeta Sunčeva sustava, i u kojima se pojavljuju cirkuske nakaze i truplo golema kita.

c/b, 145'