'Ležernost je moj stil', rekao je jednom Bora Todorović, taj 'neurotični opservator' YU komedije kako je sebe volio opisivati



Da nije bilo njegove slavnije sestre Mire Stupice možda se nikad ne bi bavio glumom. 'Imam ja mlađeg brata', rekla je tada Mira Todorović redatelju Jovanu Konjoviću koji je za svoju predstavu tražio dječji lik. Tako je u jedanaestoj godini mali Bora odigrao prvu ulogu za koju se sjeća da se pojavio tek u jednoj sceni u kojoj je davao jabuku nekoj ženi. Tada je zaradio nadimak Čvoka. Po čvorugi na čelu od ujeda komarca. Kad je služio vojsku u Skoplju, prima sestrino pismo iz Beograda u kojem mu ona piše, 'Šta kažeš na Pozorišnu akademiju?' Za prijemni je te jeseni 1949. pripremio 'Krvavu bajku' Desanke Maksimović i dio iz Nušićeve 'Autobiografije'. Na kraju druge sezone provedene u Beogradskom dramskom pozorištu, odlazi u Zagreb s Mirom Stupicom i njenim mužem Bojanom, iako se u njihovu društvu kako i sam kaže 'osjećao poput koske uz meso za supu'. Nakon povratka u Beograd prihvaća angažman u 'Ateljeu 212' kao zamjena za bolesnog glumca.

Paralelno s radom na kazališnim daskama gdje je postao glumac fetiš Aleksandra Popovića, igrajući u gotovo svim njegovim komadima, tekao je i onaj filmski, s ulogama u dvije definitivno najbolje komedije koje je ikad iznjedrio jugoslavenski film – Ko to tamo peva i Maratonci trče počasni krug – obje s potpisom nenadmašna Slobodana Šijana. U Maratoncima glumio je Đenku, vlasnika provincijskog kina i predana filmofila. Nakon što biva spaljen u krematoriju dok ga je pokušavao popraviti, Laki Topalović (Danilo Bata Stojković) prokomentirat će njegovo pretvaranje u prah možda najslavnijim one-linerom koji poznaje zlatno doba srpske komedije: 'Ala je opravio, svaka mu čast!'

Na filmu je često glumio likove 'simpatičnih hohštaplera' i lažova, ali i naivnih entuzijasta. U prokleto aktualnom Balkanskom špijunu Dušana Kovačevića, glumi krojača podstanara za kojeg je paranoidni vlasnik stana, inače bivši inforbiroovac, umislio da je opaki terorist koji želi rušiti državu. U Kusturičinom bučnom i histeričnom komadu koji priča o obmanama politike i heroizma, ne bi li elaborirao dobro znanu misao da se povijest ponavlja najprije kao tragedija a potom kao farsa (Underground), za koji je Kovačević napisao scenarij, on glumi vlasnika restorana i muzikanta. A u Montenegru Dušana Makavejeva portretira jugoslavenskog gastarbajtera u Švedskoj koji se muva egzotičnim klubom 'Zanzi-Bar', a čiju će figuru kasnije reciklirati skandinavski krimić u opsesivnoj potrazi za zlikovcima u miljeu srpskog krimi podzemlja. Nakon tih uloga ne preostaje nam drugo nego da parafraziramo mitski Lakijev one-liner: Ala glumi, svaka mu čast! (Dragan Rubeša)