Čvrsta veza Kabiljeve glazbe s tekstualnim i podtekstualnim porukama slike umnogostručila je narativnu vrijednost filmova za koje je skladao. To su prepoznali i redatelji izvan Hrvatske



U bogatu i raznoliku opusu skladatelja Alfija Kabilja godina premijere i nevjerojatna uspjeha mjuzikla Jalta, Jalta (1971.) označila je i početak bavljenja filmskom glazbom. I to zahvaljujući mudrom direktoru FAS-a (Filmskoga autorskoga studija), Kruni Heidleru koji je - uočivši slične interese - početkom sedamdesetih Kabilja povezao s mladim redateljem Lordanom Zafranovićem. Naizgled, bio je to nemoguć spoj, jer Kabiljeva naklonost popularnijim glazbenim vrstama nije bila "kompatibilna" sa Zafranovićevom težnjom ekstremnom realizmu. Ipak, Kabiljo kao filmski skladatelj pokazao se fleksibilnim, a iz njegovih su filmskih partitura izronile najrazličitije sklonosti i najneobičniji spojevi. Tako, na primjer, često je upotrebljavao clustere koje do danas filmski skladatelji izbjegavaju. Osim toga, u njegovoj se filmskoj glazbi često pojavljuju neuobičajene veze oštra i ponekad neugodna zvuka glazbe 20. st. te blažeg i melodičnijeg zvuka glazbe 19. st. A premda je naginjao mehanizmima popularne glazbene industrije (kamo smjestiti šansone i mjuzikle ako ne u popularnu glazbu?), upravo je u filmovima težio stvarati "klasičnije" ili barem povezati karakteristike "zabavne" i "ozbiljne" glazbe.

Alfi Kabiljo spretno je dirigirao u filmovima Lordana Zafranovića (Ave Marija - moje prvo pijanstvo /1971./, Valcer - moj prvi ples /1971./, Kronika jednog zločina /1972./, Mora /1976./, Okupacija u 26 slika /1978./, Pad Italije /1981./), Vanče Kljakovića (Kužiš stari moj /1972./, Usporeno kretanje /1979./), Vatroslava Mimice (Seljačka buna /1975/, Banović Strahinja /1981/), Zvonimira Berkovića (Putovanje na mjesto nesreće /1971./), Branka Ivande (Zločin u školi, /1982./, Noć prije smrti /1983./), Zorana Tadića (San o ruži /1986./, Osuđeni /1987./) i drugih. No, nije "izmišljao" filmsku glazbu, nego ju je gradio na iskustvu drugih. Česta gostovanja u SAD i poznanstva s nekim glazbenim velikanima američke filmske industrije (Joel Goldsmith, David Raksin, John Williams), uvukla je u njegov opus tehniku lajtmotiva i funkcionalno korištenje svakoga glazbenog segmenta. Potreba za ocrtavanjem mjesta i vremena radnje, navodi ga na pomno istraživanje pojedinih glazbenih razdoblja ili glazbe drugih naroda. Zato, kada sklada za filmove kao što su Seljačka buna 1573. ili Banović Strahinja, pokazuje se "ekspertom" za duhovnu i svjetovnu glazbu 16. st., odnosno "ekspertom" za "turski" folklor i orijentalne instrumente. Tako je diplomirani arhitekt koji je glazbenu naobrazbu stekao u glazbenoj školi uglednih supružnika Rudolfa i Margite Matz, u nekim fazama vješto ovladao muzikološkim i etnomuzikološkim znanjima. Filmskoj publici nije dopuštao ni trunku sumnje u vrijeme, mjesto, likove i cjelokupnu atmosferu filmskih zbivanja.

Čvrsta veza glazbe s tekstualnim i podtekstualnim porukama slike umnogostručila je narativnu vrijednost filmova za koje je skladao. To su prepoznali i redatelji izvan Hrvatske, što je Kabilja nekoliko puta odvelo u filmove stranih (uglavnom američkih) produkcija (npr. Winds of War /Dan Curtis, 1983./, Gym Kata /Robert Clouse, 1985./, Sky Bandits /Zoran Perišić, 1986./, Scissors /Frank Fellitta, 1990./ i drugi).
(Irena Paulus)



Biografija skladatelja:



Alfi Kabiljo rođen je 22. prosinca 1935. u Zagrebu. Pohađao je privatnu glazbenu školu velikog hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza i završio glazbenu školu Vatroslav Lisinski. Kompoziciju je usavršavao u Parizu. Diplomirani je arhitekt. Djeluje kao profesionalni skladatelj, dirigent, aranžer i producent nosača zvuka. Piše glazbu za kazalište, film, TV, zabavne melodije, šansone, orkestralna i komorna djela. Diskografske i filmske projekte snimao je u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokyju, a najviše u Zagrebu. Napisao je glazbu za četrdesetak filmova i stotinjak epizoda raznih TV serija. Autor je mnogih popularnih pjesama i šansona te višestruki pobjednik festivala lake glazbe u domovini i inozemstvu (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Rio de Janeiro, Tokyo, Los Angeles, Tel Aviv, Malta, Seoul, Palma de Mallorca, Kairo, Atena, Caracas, Mexico City…). Najpoznatiji su mu mjuzikli Velika trka (1969 - prvi mjuzikl objavljen na ploči u SFRJ), Jalta, Jalta, Dlakav život, Car Franjo Josip u Zagrebu, Kralj je gol - za koje je libreto napisao Milan Grgić te Crveni otok (Bulgakov-Kljaković-Grgić), Vjenčani list (Kishon-Kušan), Tko pjeva zlo ne misli (Britvić). TV mjuzikli: Dramolet po Ciribiliju i Porodično stablo (Grgić). Dječji mjuzikli: Hvali more, drž’ se kraja (Bjažić), Bijela pustolovina (Simonelli) i Andersenove priče (Hitrec). Baleti: Pandorina kutija i Kentaur XII. Glazba za filmove Scissors (sa Sharon Stone), Sky Bandits, Fear, Gymkata, The Girl, Kužiš stari moj, Seljačka buna 1573 (1975 - prvi soundtrack u SFRJ), Deps, Novinar, Gospođica, Pad Italije, Banović Strahinja, Okupacija u 26 slika, Osuđeni. Glazba za TV serije: Nikola Tesla, Mačak pod šljemom, Prizori iz obiteljskog života. Zabavne melodije: Tvoja zemlja, Nek idu lađe, Svijet je velik, Svemu dođe kraj, Prije ili kasnije, Želim malo nježnosti i ljubavi, Poljubi me za sretan put, Dan koji se pamti. Šansone: Parkovi, Stari akvarel, Kužiš stari moj, Na trgu ispod sata. Autor je transkripcije za gudače Slike s izložbe M. P. Musorgskog (izdavač Doblinger). Kazališne su mu predstave igrane više od 2000 puta. Na zimskim Olimpijskim igrama (1994, 1998, 2002). najpoznatiji su svjetski klizači nastupali uz njegovu glazbu. Mjuzikl Jalta Jalta je 22. studenog 2004. izveden na njemačkom u Beču, a 3. veljače 2005. u novoj izvedbi (u režiji Boyka Bogdanova) u HNK-u na Rijeci. U pripremi su, među ostalim, Krapci, mjuzikl o otkriću krapinskog pračovjeka (libreto Lade Kaštelan) te Madame Hamlet, hipotetski mjuzikl o Sarah Bernhardt, koja igra Hamleta kao muzičku predstavu na vlastiti libreto, s tekstovima pjesama Mate Marasa.
Bio je predsjednik HDS-a, član je međunarodne festivalske organizacije FIDOF-a.
Dobitnik je mnogih nagrada: Ivan pl. Zajc (1974), Zlatnih Arena za Seljačku bunu 1573 (1976) i Banović Strahinju (1981), Josip Štolcer Slavenski (1985), nagrade Milivoj Körbler (1998), Povelje grada Zagreba (1999), Porina za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV - za Kralj je gol (1997), te u kategoriji orkestra ili vokalno instrumentalnog ansambla za Kentaur XII (1997). Porin za životno djelo uručen mu je 2004.