Bob Hoskins (Bury St. Edmunds, Engleska, UK, 26. listopada 1942. - London, Engleska, UK, 29. travnja 2014.)
Engleski filmski, televizijski i kazališni glumac i redatelj. Rođen je kao Robert William Hoskins u radničkoj obitelji u Engleskoj, a školovanje je prekinuo već s petnaest godina. Uzdržavajući se raznim poslovima, često je u slobodno vrijeme posjećivao kazalište zbog interesa za književnost i jezik. Ipak, u glumu je ušao pukim slučajem kada je prateći prijatelja na glumačkoj audiciji zamijenjen za jednog od kandidata. Pročitao je dani tekst, dobio ulogu i angažirao agenta. Isprva je nastupao u kazalištu, a potom se okušao u televizijskim serijama. Prvi od brojnih glumačkih nastupa na televiziji, ostvario je 1972. godine u Zlikovcima (Villains). Za glavnu ulogu u mini seriji Novčići s neba (Pennies from Heaven, 1978.) bio je nominiran na nagradu BAFTA. Među prvim ulogama na filmu ističe se ona u komediji Inserti (Inserts, 1975.) Johna Byruma u kojem je igrao s Richardom Dreyfussom. Glumio je i u ratnom povijesnim filmu Zulu Dawn (1979.) Douglasa Hickoxa uz Burta Lancastera i Petera O'Toolea. Veliku priliku dobiva glavnom ulogom gangstera u Crnom petku za gangstere (The Long Good Friday, 1980.) Johna Mackenziea u kojem mu je partnerica Helen Mirren. Film postiže veliku gledanost, a njemu donosi novu nominaciju za nagradu BAFTA nakon čega se sve više prebacuje na film. Glumi rock menadžera u glazbenom filmu Pink Floyd: Zid (Pink Floyd The Wall, 1982.) Alana Parkera, pojavljuje se u manjim ulogama u The Cotton Club (1984.) Francisa Forda Coppole i Brazilu (1985.) Terrya Gilliama. Godine 1986. glumi u komediji Slatka sloboda (Sweet Liberty, 1986.) redatelja Alana Alde. S Neilom Jordanom surađuje kao glavni glumac u krimi drami Mona Lisa (1986.). Za tu ulogu bio je nominiran za Oscara, te primio nagrade BAFTA, Zlatni globus i nagradu za najboljeg glumca u Cannesu (dijeljeno s Michelom Blancom u Tenue de soirée). Zbog uloga gangstera i prepoznatljiva "cockney" naglaska dobio je nadimak The Cockney Cagney. Redatelj Brian De Palma ponudio mu je ulogu u svom filmu Nedodirljivi (The Untouchables, 1987.) u slučaju da njegov prvi izbor, Robert De Niro, ne bude slobodan. De Niro je prihvatio ulogu, a De Palma je Hoskinsu kao zahvalu za čekanje dao 200 000 dolara. Šaleći se, Hoskins ga je pitao da li postoji još neki njegov film u kojem ne želi da nastupi. S Mickeyem Rourkeom je glumio u trileru Molitva za umiruće (A Prayer for the Dying, 1987) Mikea Hodgesa, a uslijedila je jedna od njegovih najpoznatijih uloga, ona u američkoj igrano-animiranoj krimi komediji Tko je smjestio Zeki Rogeru (Who Framed Roger Rabbit, 1988.) Roberta Zemeckisa. Film je postigao izniman uspjeh i učinio ga međunarodno poznatim glumcem. Idući projekt bila mu je ratna drama The Raggedy Rawney (1988.) u kojoj se okušao i u redateljskoj stolici, no film nije prošao najbolje. Idući veći film u kojem glumi je Kapetan Kuka (Hook, 1991.) Stevena Spielberga. Iako je tijekom devedesetih glumio u brojnim filmovima za kino tržište, većinom se radilo o manje zapaženim djelima. Po drugi put se okušao u redateljskoj ulozi u obiteljskoj komediji Duga (Rainbow, 1995.), no s još manjim uspjehom nego prethodnom režijom. Među većim filmovima u kojima glumi tijekom devedesetih su američke produkcije, biografska drama Nixon (1995.) Olivera Stonea, komedija Michael (1996.) Nore Ephron te kanadsko-engleska drama Felicijino putovanje (Felicia's Journey, 1999.) Atoma Egoyana. Valja spomenuti i ulogu u engleskoj drami 24 7: Twenty Four Seven (1997.) koja mu je donijela Europsku filmsku nagradu za najboljeg glumca. Idući blockbuster u kojem je glumio bio je Neprijatelj pred vratima (Enemy at the Gates, 2001.) Jean-Jacquesa Annauda u kojem je tumačio Nikitu Hruščova. Iste godine glumio je u engleskoj drami Posljednje narudžbe (Last Orders, 2001.) Freda Schepisija. Slijede manje uloge u romantičnoj drami Tajni rječnik (The Sleeping Dictionary, 2003.), u biografskom filmu Iza mora (Beyond the Sea, 2004.) Kevina Spaceya, u drami Unleashed (2005.), u komediji Gospođa Henderson vam predstavlja (Mrs. Henderson Presents, 2005.) Stephena Frearsa, američkoj produkciji Hollywoodland (2006.), engleskoj drami Ruby Blue (2007.) i engleskoj povijesnoj drami Made in Dagenham (2010.). Dijagnosticirana mu je Parkinsonova bolest 2012. godine, nakon čega je objavio da se povlači iz glume. Zadnju ulogu odigrao je u filmu Snjeguljica i lovac (Snow White and the Huntsman, 2012.). Preminuo je dvije godine kasnije, od upale pluća u sedamdeset i prvoj godini.