(Split, Hrvatska, 16. travnja 1939. - Split 24. ožujka 2008.)


Filmski, kazališni i televizijski glumac i jedna od najvećih zvijezda jugoslavenske kinematografije. Još odmalena bio je zainteresiran za glumu i nastupao u dječjim predstavama. Iako se školovao za električara, nastavio se baviti glumom te završio Srednju glumačku školu u Novom Sadu. Uslijedio je upis na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu, a na filmu je debitirao već 1960. godine u filmu Deveti krug Franceta Štiglica. Već tom prvom glavnom ulogom stječe popularnost te slijede uloge u filmovima Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća započinje seriju uspješnih uloga u filmovima ratne tematike Kad čujes zvona (1969) Antuna Vrdoljaka i Most (1969) Hajrudina Krvavca koje su mu donijele Zlatnu arenu na festivalu u Puli te Bitka na Neretvi (1969) Veljka Bulajića. Za uloge u filmovima Opklada (1971) Zdravka Randića i U gori raste zelen bor (1971) Antuna Vrdoljaka osvojio je Srebrnu arenu. Vrhunac popularnosti ostvario je ulogom po kojoj je ostao i najpoznatiji, onom Roka Prča u televizijskoj seriji Naše malo misto (1970), nakon koje je uslijedila uloga brijača u Velom mistu (1981). Tijekom sedamdesetih glumio je u filmovima Lov na jelene (1972) Fadila Hadžića, Sutjeska (1973) Stipe Delića, Hitler iz našeg sokaka (1975) i Hajdučka vremena (1977) Vladimira Tadeja te Letači velikog neba (1977) Marijana Arhanića. Veoma zapažena bila su i njegova televizijska ostvarenja iz toga doba: Kapelski kresovi (1974), Čovik i po (1974) i Roko i Cicibela (1978). Osim bogate filmske karijere i iznimnih televizijskih ostvarenja, bio je uspješan i cijenjen kazališni glumac, dugogodišnji član Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Među kazališnim djelima u kojima je ostvario velike glumačke uloge nalaze se Ribarske svađe Carla Goldonija, Brešanov Hamlet u selu Mrduša Donja, Pirandellov Čovik, zvir i kripost, a izdvajaju se i njegovi nastupi u operetama, u Straussovu Šišmišu i Tijardovićevu Splitskom akvarelu i Maloj Floramy u kojoj je igrao više od 300 puta. Okušao se i u politici kao saborski zastupnik prvog saziva Sabora, nastupajući na listi HDZ-a, no ubrzo je shvatio kako politika nije za njega te se povukao ostavši vjeran glumačkom zanatu.