Ciklus od pet nagrađivanih filmova žanrovskom i stilskom raznovrsnošću omogućuje vrijedan uvid u suvremenu brazilsku proizvodnju



Brazilska je kinematografija veća međunarodna priznanja počela stjecati pedesetih godina prošloga stoljeća s filmovima Razbojnik (1953) Lime Barreta (1906. - 1982.) i Pjesma mora (1953) Alberta Cavalcantija (1897. - 1982.), a pod utjecajem tih redatelja mlađi autori Glauber Rocha (1939. - 1981.) i još aktivni Nelson Pereira Dos Santos (1928), Ruy Guerra (1931) i Carlos (Cacá) Diegues (1940) formiraju pokret Cinema Novo koji se bavi brazilskim temama iz prošlosti i sadašnjosti kombinirajući inovacije u filmskome izrazu i naglašenu društvenu kritičnost. Njime Brazil stječe status jedne od najzanimljivijih kinematografija u svijetu. Nakon vojnog udara 1964. i strože cenzure pokret gubi na snazi, pa se i u svijetu, a pogotovo u nas sve manje govori o toj kinematografiji na koju pozornost skreću tek povremeni bljeskovi poput Poljupca žene pauka (1985.) Hectora Babenca, Glavnog kolodvora (1998.) Waltera Sallesa ili Božjeg grada (2002.) Fernanda Meirellesa. No, ne samo da su i ti autori realizirali još zanimljivih ostvarenja, nego je riječ o kinematografiji koja posljednjih godina snima trideset do četrdeset filmova godišnje, tematski i izričajno vrlo različitih, no najčešće takvih dometa koji dokazuju da je posrijedi vrlo zanimljiva nacionalna produkcija kao što je to svojedobno pokazao i ciklus od osam suvremenih brazilskih filmova prikazanih na Filmskom programu HTV-a.


I ovaj ciklus od pet nagrađivanih filmova pruža žanrovskom i stilskom raznovrsnošću vrijedan uvid u suvremenu brazilsku proizvodnju. Bossa Nova Bruna Barreta vrlo je dobar primjer mainstreama u kojem se elementi screwball komedije uspješno povezuju s glazbom i senzualnošću na brazilski način, dok suprotni pol predstavlja spomenuti veteran Cacá Diegues koji samosvojno kreće putem modernizma u farsi Deus é Brasileiro u kojoj se Bog pojavljuje kao običan čovjek u suvremenom Brazilu. Sérgio Rezende ekranizira viđenje biografije za povijest svoje domovine jednog od najznačajnijih političara i privrednika devetnaestog stoljeća u Mauá: O Imperador o e Rei, dok se Cao Hamburger vraća u bližu prošlost - godinu 1970., vrijeme diktature Castela Branca i svjetskoga nogometnog prvenstva koje osvaja Brazil, viđeno očima dječaka neobične sudbine u tragikomediji O Ano em que Meus Pais Saíram de Férias, a Monique Gardenberg predstavlja se zanimljivom glazbenom dramom Ó Paí, Ó. Takav izbor omogućuje sagledavanje kretanja u jednoj od zanimljivih nacionalnih produkcija i dobar je korak prema potpunijem upoznavanju. (Tomislav Kurelec)