Autor članka: Damir Radić
Brian De Palma, rođen 1940. u Newarku u američkoj saveznoj državi New Jerseyju. Studirao je fiziku na vodećem newyorškom sveučilištu Columbia, gdje je počeo režirati amaterske filmove: najistaknutiji među njima, Wotanovo bdijenje 1962., opisan kao trans-film s humornim citatima djela Maye Deren, Ingmara Bergmana, Frankensteinove nevjeste Jamesa Whalea te King Konga Meriana C. Coopera i Ernesta B. Schoedsacka, donosi mu stipendiju za studij drame na prestižnom Koledžu Sarah Lawrence, gdje će i magistrirati.
Tamo, u duhu underground poetike, realizira prvi dugometražni igrani film Svadbena zabava (1964., distribuiran 1969.). Iskustvo undergrounda, oplođeno utjecajem Jean-Luca Godarda, do vrhunca dovodi u briljantnoj metafilmskoj satiri na temu kontrakulture, rasizma, političke ljevice i rata u Vijetnamu Zdravo mama! (1970.).
Subverzivan zanos ranih radova tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih (u potonja dva desetljeća elaboriranije i sofisticiranije) prevodi iz modernističke u postmodernističku poetiku, ponajprije u nizu lucidnih ostvarenja u kojima revolucionarnom izravnošću i otvorenošću 'kopira' prizore, motive, narativne i stilske postupke iz filmova Alfreda Hitchcocka: Sestre (1973.), Opsesija (1976.), Obučena da ubije (1980.), Striptiz smrti (1984.), Uzgajajući Caina (1992.). Istovremeno u Fantomu iz raja (1974.), satiričnom osvrtu na poetiku glam-rocka i mehanizam djelovanja mas-medija, spaja motive Fantoma iz opere i Fausta, fascinantnim melodramskim trilerom Blow Out/Pucanj nije brisan (1981.) polučuje žanrovski 'nastavak' art-hita Blow Up/Povećanje Michelangela Antonionija (također jedan od uzora iz mladosti), garniran motivima Prisluškivanja Francisa Forda Coppole, a Misijom na Mars (2000.) emocionalno angažirano referira se na Odiseju u svemiru (2001.) Stanleyja Kubricka.
Poseban ciklus čine njegovi gangsterski filmovi: Lice s ožiljkom (1983.) remake je istoimena filma Howarda Hawksa, Nedodirljivi (1987.) se oslanjaju na istoimenu klasičnu tv-seriju i citiraju Oklopnjaču Potemkin Sergeja Mihajloviča Ejzenštejna, dok Mudrijaši (1986.) i Carlitov način (1993.) ne ulaze u izravne eksplicitne intertekstualne odnose.
Modernističko-avangardističkih ishodišta, inaugurator radikalne varijante postmodernizma, nazivan pop-avangardistom i postmodernističkim Godardom, majstor satire i triler-horora, osobito posvećen motivima psihoze, grizodušja, voajerizma, seksa i nasilja, virtuoz vizualnog oblikovanja (osobito elaboriranih dugih kadrova s mobilnom kamerom te podijeljenog platna), Brian De Palma je jedan od najvećih novatora i redateljskih talenata u povijesti filma.