Ono što može povezati to troje autora činjenica je da im je nacizam odigrao bitnu ulogu u životu i karijeri ili barem bio važna tema njihovih filmova


Četiri značajna filma troje njemačkih autora u ovom kratkome ciklusu na prvi je pogled teško povezati, jer njihov filmski izričaj i stilske odrednice nisu previše bliski, a nastali su ne samo u drukčijim povijesnim i društvenim okolnostima nego i u različitim državama - Trećem Rajhu, DDR-u i SR Njemačkoj (prije ujedinjenja). Našoj današnjoj publici ta vrijedna ostvarenja nisu bila dostupna, a većini vjerojatno ni imena autora ne govore mnogo, iako je Helmut Käutner (1908 - 1980) pedesetih godina prošlog stoljeća bio i u nas jedan od najviše cijenjenih njemačkih redatelja s filmovima kao što su Posljednji most (1954, koprodukcija s Jugoslavijom), Kapetan iz Köpenicka (1956) ili Ostalo je šutnja (1959) koji ipak nisu dosezali najviše domete njegovih ranijih filmova. Uz to Käutner je bio premlad da bi pripadao klasicima njemačkog filma, a prestar da se uklopi u najznačajnije razdoblje kinematografije svoje domovine u drugoj polovici dvadesetog stoljeća - Novi njemački film koji je od kraja šezdesetih do početka osamdesetih imao iznimnu važnost u svjetskim razmjerima. Helma Sanders-Brahms (1940) bila je istaknuta redateljica te tendencije i jedna od ne baš brojnih autora formiranih u tom razdoblju koji su nastavili raditi vrijedne filmove i osvajati prestižne međunarodne nagrade i nakon zamiranja tog pokreta, ali do nas uglavnom nisu stizali ni odjeci tih uspjeha, a ni njeni noviji filmovi. Na Konrada Wolfa (1925 - 1982), jednog od najistaknutijih istočnonjemačkih filmaša nikada nije ni bila usmjerena veća pozornost, pa čak ni kada je u Cannesu dobio specijalnu nagradu žirija za Zvijezde, jer je DDR zaostajao za vodećim kinematografijama socijalističkog bloka, pa nije dopirao do naših kina ni u vrijeme kada su se u njima redovito pojavljivali filmovi s Istoka.


Ono što ipak može povezati to troje autora činjenica je da im je nacizam odigrao bitnu ulogu u životu i karijeri ili barem bio važna tema njihovih filmova. Käutner je započeo kao glumac i pisac tekstova ponajprije u kabaretu, a dijelom i u kazalištu. Nakon Hitlerova dolaska na vlast i stroge ideološke kontrole koja je dobrim dijelom uništila veliku i značajnu njemačku kabaretsku scenu, ipak nije poput mnogih kolega i prijatelja emigrirao, nego je nastavio raditi na filmu, najprije kao scenarist, a potom i redatelj. Međutim, nije se opredijelio ni za jednu od glavnih tendencija u kinematografiji Trećeg Rajha - glorifikaciji nacističkih ideala ili eskapističkoj zabavi. Zbog toga su mu filmovi često zabranjivani, pa se to dogodilo i s njegovim najboljim filmovima Romancom u molu i Ulicom Velika sloboda br. 7, u kojima na način blizak francuskom poetskom realizmu oblikuje zamršene ljubavne odnose u vrhunske melodrame koje vlast odbacuje zbog nedostatka optimizma i neprikazivanja junaštva njemačkih muškaraca.


Nakon nacističkoga preuzimanja vlasti Konrad Wolf je kao dječak židovskoga podrijetla s obitelji emigrirao u SSSR, a kao sedamnaestogodišnjak dobrovoljno se javio u Crvenu armiju, te je na kraju sudjelovao i u osvajanju Berlina. Godine 1949. privremeno se vratio da bi se upisao na moskovsku akademiju VGIK, gdje je upoznao klasičnu sovjetsku kinematografiju, a sprijateljio se i s kolegom Angelom Wagensteinom iz Bugarske koji je bio i scenarist Zvijezda i još nekoliko njegovih filmova. Zvijezde su drama njemačkog vojnika koji nastoji pomoći mladoj grčkoj Židovki iz transporta smrti dok prolazi kroz Bugarsku (koja je i koproducent filma). Iako je kao vrlo mlad bio izložen snažnoj komunističkoj indoktrinaciji Wolf postupno razvija sve kritičniji odnos prema postojećem socijalističkom poretku, a posebno njegovu odnosu prema kulturi i umjetnosti, što mu je i donijelo istaknuto mjesto među istočnonjemačkim filmašima, a i u ovom filmu vidljiv je istančan pristup temi koja je u njegovoj zemlji najčešće obrađivana na pojednostavljen, crno-bijeli način.


Helma Sanders-Brahms doduše bila je malo dijete u trenutku završetka Drugog svjetskog rata, ali nacizam ima važan utjecaj na likove njena filma Njemačka, blijeda mati, dramatične kronike jedne obitelji od vremena kada suprug mora u rat, preko svih ratnih strahota za ženu i kćerku, do njegova povratka iz zarobljeništva i prvih poratnih godina u kojima njihova strašna iskustva onemogućuju rekonstrukciju obiteljskog života. Dojmljiva u prikazima utjecaja nacizma i rata na pojedinačne sudbine Sanders-Brahms posebno naglašava muku žene i kćerke, unoseći u film i elemente feminizma čega u kinematografiji tog vremena nije naročito bilo.


Tako je ovaj ciklus zanimljiv ne samo po tome što donosi vrijedna ostvarenja nego i zato što pokazuje odnos filma i nacizma, pokazujući kako su značajni autori uspijevali naći različite načine da izbjegnu ideološke prisile i izdignu ljudskost iznad ideološke netrpeljivosti. (Tomislav Kurelec)