U najznačajnijem razdoblju čehoslovačkog filma šezdesetih godina nalaze se i Slovaci, a prva međunarodna priznanja dobio je Barabáš koga se i danas smatra jednim od najznačajnijih slovačkih redatelja, zahvaljujući iznimnu smislu za ritam, nijansiranom evociranju ambijenta i atmosfere i uvjerljivosti psihološke motivacije likova

U zajedničkoj državi u kojoj se kinematografija vrlo brzo primakla europskom vrhu slovačka produkcija gotovo da nije postojala u razdoblju između dva svjetska rata, a sustavna proizvodnja počinje tek početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, te postupno dostiže 20 - 25% ukupne produkcije koja je i dalje većim dijelom znatno više renomirana češka. Ipak u najznačajnijem razdoblju čehoslovačkog filma šezdesetih godina ima i Slovaka, a prva međunarodna priznanja cjelovečernjim prvijencem Pjesma o sivom golubu (1961) stječe Stanislav Barabáš (1924 - 1994). I danas smatra ga se jednim od najznačajnijih slovačkih redatelja, zahvaljujući iznimnu smislu za ritam, nijansiranu evociranju ambijenta i atmosfere i uvjerljivosti psihološke motivacije likova. U domovini je snimio samo još tri igrana filma - Trio Angelos (1963), Zvona za bosonoge (1965) i Tango za medvjeda (1966) koji je također stekao međunarodna priznanja i uz to pokazao da i Slovaci imaju smisla za humor, iako je u većini njihovih dotadašnjih filmova bila ponajviše naglašena melankolična nota. TV-film Krotka po Dostojevskom snima 1968. i pobjeđuje na tada visoko renomiranom televizijskom festivalu u Monte Carlu.
Nakon intervencije snaga Varšavskog pakta ne miri se s povratkom rigidna komunizma i emigrira u Kanadu iz koje vrlo brzo prelazi u Njemačku. Tu je ostvario vrlo zapaženu karijeru na televiziji, režirajući mnoge ambiciozne projekte, prvenstveno (zahvaljujući uspjehu Krotke) prema značajnim književnim djelima (ponajviše Dostojevskog i Strindeberga), a u njegove domete mogli su se uvjeriti i gledatelji HTV-a kada je prije nekoliko godina prikazan njegov spektakularni dvodijelni TV-film o velikom inkvizitoru Torquemadi Finsterniss bedeckt die Erde (Tama prekriva zemlju, 1988). U devedesetima se namjeravao vratiti u domovinu koja je postala neovisna država da bi pomogao oživljavanju njene kinematografije (koja godišnje proizvodi dva do tri cjelovečernja filma) no u tome ga je spriječila iznenadna smrt. (Tomislav Kurelec)