U ciklusu filmova već desetljećima najpopularnijeg poljskog glumca koji ima i značajnu međunarodnu karijeru jedini redatelj zastupljen s dva naslova je najveći poljski autor Andrzej Wajda koji je odigrao odlučujuću ulogu u karijeri Daniela Olbrychskog



Olbrychski je doduše debitirao 1964. još kao student prve godine u filmu Janusza Nasfetera Ranjeni u šumi, a prije toga je još kao srednjoškolac nastupao na televiziji recitirajući poeziju, ali je popularnost stekao sljedeće godine u Wajdinom Pepelu, akcijskoj drami iz vremena napoleonskih ratova na poljskom tlu, gdje mu privlačna vanjština i glumačko umijeće omogućuju stvaranje lika romantičnog poljskog nacionalnog heroja, a takve je uloge glumio i u filmovima Jerzya Hofmana po romanima Henryka Sienkiewicza Pan Wolodyjowski (1969.) koji se u nas prikazivao pod naslovom Mali vitez i Potop (1974.). Po tome je bio opreka najpopularnijem glumcu u vremenu u kojem je započeo glumom – karizmatičnom Zbigniewu Cybulskom (1927. – 1967.) koji se također proslavio kod Wajde u Pepelu i dijamantu (1958.) i u njegovim filmovima dosegnuo svjetsku slavu kao „istočni James Dean“, predstavnik mlade buntovne i deziluzionirane generacije. Cybulski i Olbrychski jednom su nastupili zajedno – u filmu Janusza Morgensterna Jowita (1967.).

Nakon tragične smrti Cybulskog u željezničkoj nesreći Wajda je u sjećanje na svog omiljenog interpreta snimio film Sve je na prodaju (1968.) u kojem je nastupio Olbrychski i to je bio prvi korak u dosezanju popularnosti prethodnika. U tome mu je također pomogao Wajda drugačijim, kompleksnijim ulogama u filmovima nastalim početkom sedamdesetih koje ćemo vidjeti u ovom ciklusu Pejsaž poslije bitke (prikazan u službenoj konkurenciji u Cannesu) u kojem glumi pjesnika koji nakon oslobođenja iz koncentracijskog logora pokušava naći razlog za življenje i Brezova šuma, drama umiranja tuberkuloznog glazbenika koji se vraća na selo u međuratnoj Poljskoj, nagrađena glavnom nagradom na moskovskom festivalu na kojem je i Olbrychski nagrađen kao najbolji glumac. Raznovrsnost i veliki raspon glumačkog umijeća u samo nekoliko godina potvrđuje i sjajna uloga intelektualca u ozbiljnim problemima u Obiteljskom životu (1970.) Krzysztofa Zanussija, kao i nastupi u nekoliko filmova velikog mađarskog redatelja Miklósa Jancsa među kojima je najbolji Jaganjac Božji (1970.).

Ipak za međunarodnu afirmaciju mu možda ponajviše pomaže Wajdin film u zapadnonjemačkoj produkciji Pilat i ostali (1971.), jer je baš velikom ulogom u njemačkom filmu Limeni bubanj (1979.) Volkera Schlöndorffa, nagrađenim Oscarom za strani film, postao velika europska zvijezda, a od njemačkih filmova mu je jedan od najznačajnijih biografski Rosa Luxemburg (1986.) Margarethe von Trotta. Veliku ulogu igrao je 1981. i u Padu Italije (1981.) Lordana Zafranovića, a snimao je godinama u mnogim različitim europskim kinematografijama od Francuske (npr. Jedni i drugi, 1981. Claudea Lelouchea i Pastrva, 1982. Josepha Loseya) i Italije (Zbogom, Moskva, 1987. Maura Bologninija) do Rusije, gdje je najuspješniji film u kojem je nastupio (ali u manjoj ulozi) Sibirski brijač (1998.) Nikite Mihalkova. Holivudsku karijeru doduše nije napravio, a možda nije ni želio, ali vrijedi spomenuti Nepodnošljivu lakoću postojanja (1988.) Philipa Kaufmana po romanu Milana Kundere.

Čitavo to vrijeme redovito je snimao i u Poljskoj, gdje je još uvijek vrlo aktivan snimajući više naslova svake godine koji upotpunjuju ogroman opus od preko stotinu i pedeset naslova među kojima je i niz izvanrednih uloga koje dokazuju da se doista radi o vrlo značajnom poljskom i europskom glumcu. (Tomislav Kurelec)