Američki film i TV iznjedrili su u samoj genezi brojne mitske detektive. Ali rijetki se poput Dennisa Farine mogu pohvaliti da to nisu bili isključivo ispred kamere već i iza nje, konkretnije, u stvarnom životu



Kad mu je veliki Michael Mann u kasnim sedamdesetima ponudio epizodnu ulogu u sjajnom komadu pulpa Thief, poznatijem i kao Violent Streets, bio je zaposlen kao detektiv u čikaškom odjelu za pljačke. Zato ga Mann nije angažirao samo kao glumca već i kao savjetnika. Detektivskim poslom bavio se osamnaest godina, iako je puno više novca zaradio glumeći detektiva. Tada je započela njihova dugogodišnja suradnja, okrunjena ulogom poručnika Mikea Torella u Mannovoj TV seriji Crime Story ('Kriminalističke priče'). Pojavio se u nekoliko epizoda njegove kultne TV serije Miami Vice, te u izvrsnom Manhunteru. Za Manna, Farina je bio glumac „kojeg se moglo locirati u onu istu kulturalnu ladicu u koju su ugurani muškarci s fino uređenim noktima i džepnim maramicama, poput Sinatre i Tonyja Bennetta“. No njegov začudni spoj sirovosti i elegancije, zajebancije i prijetnje, fino je detektirao Martin Brest u Ponoćnoj utrci u kojoj Farina portretira mafijaša iz Atlantic Cityja, za kojeg je rezervirana kultna scena u kojoj prijeti nesposobnom pomoćniku da će mu probosti srce olovkom. Čak i kad se pokušao udaljiti od ulica zla, poput uloge u romantičnoj komediji That Old Feeling Carla Reinera u kojoj mu je partnerica bila Bette Midler, on odbija igrati na sentimentalnu notu. 'That's not for me', kaže Farina izlazeći mršav iz bolnice na hladnu čikašku ulicu u jednom od svojih zadnjih filmova, Last Rites of Joe May, koji na neki način signalizira njegov vječni oproštaj od filma. Kao da je želio naglasiti da film više nije za njega. (Dragan Rubeša)